Mobiteli su postali nastavak našeg tijela, a stalna potreba za novim podražajima sve snažnije utječe na koncentraciju, odnose i mentalno zdravlje.
Neprestano skrolamo, pratimo društvene mreže, odgovaramo na poruke, provjeravamo obavijesti i sve češće se oslanjamo na umjetnu inteligenciju.
Iako smo tehnološki povezaniji nego ikada, mnogi se osjećaju usamljenije, raspršenije i umornije. O tom paradoksu današnjice govorio je psiholog i psihoterapeut Omer Ćorić, upozoravajući da ljudski mozak nije razvijen za količinu podražaja kojoj je danas svakodnevno izložen.
Kako navodi, živimo s istom strukturom mozga kakvu su imali naši preci, ali u potpuno drukčijem informacijskom okruženju.
Zapeli smo s hardverom starim 300 do 400 godina, a softver se u međuvremenu itekako promijenio” slikovito objašnjava Ćorić.
Mobitel kao produžetak tijela
Društvene mreže, za razliku od nekih drugih oblika ovisnosti, i dalje su društveno prihvatljive, a često i poželjne. Upravo zato, smatra Ćorić, njihove posljedice još nismo u stanju u potpunosti sagledati.
Mobiteli su kao nastavak našeg tijela, mi ih se ne možemo riješiti, a onda ih ne možemo zabraniti ni djeci. Tu im je nanesena velika šteta, upozorava.
Posebno ističe važnost živog kontakta među ljudima. Dodir, pogled, razgovor licem u lice i prisutnost druge osobe imaju važnu ulogu u emocionalnom razvoju i osjećaju sigurnosti, piše Živim.hr.
Prema njegovim riječima, u takvim se odnosima luči oksitocin, hormon povezan s privrženošću i osjećajem bliskosti, dok društvene mreže mnogo češće potiču dopaminski obrazac stalnog iščekivanja novog sadržaja.
Zašto stalno tražimo novi podražaj?
Ćorić navodi da su pojedine platforme oblikovane tako da mozak neprestano očekuje novi impuls. Kratki videozapisi, brza izmjena sadržaja i algoritmi koji prepoznaju što nas zanima stvaraju naviku iz koje je teško izaći.
TikTok je baš kreiran po tom dopaminskom obrascu, da naš mozak stalno isčekuje novi impuls koji će ga zadovoljiti, kaže Ćorić.
Upravo zato korisnici često imaju osjećaj da ne mogu prestati skrolati, iako su svjesni da ih takav sadržaj iscrpljuje.
Prvi korak nije zabrana, nego svjesno ograničenje
Kada je riječ o smanjenju korištenja mobitela, Ćorić ne zagovara nagle zabrane. Smatra da je važnije postupno mijenjati navike i pronaći aktivnosti koje mogu zamijeniti vrijeme provedeno pred ekranom.
Počnimo s malim koracima. Spremimo mobitele, zajedno s djecom, barem na par sati dnevno. Pratimo kojom vrstom aktivnosti ćemo to zamijeniti, poručuje.
Mentalno zdravlje, dodaje, ne ovisi samo o tome koliko vremena provodimo na mobitelu, nego i o tome koliko se krećemo, družimo, boravimo u prirodi i širimo svoje interese.
Stalna dostupnost vodi prema iscrpljenosti
Velik problem postala je i stalna dostupnost, osobito u poslovnom okruženju. Komunikacija se često nastavlja i nakon radnog vremena, preko poruka i grupa, zbog čega mnogi osjećaju pritisak da moraju odmah odgovoriti.
Ćorić smatra da takav ritam stvara osjećaj globalne anksioznosti.
Stalno mislimo da moramo biti prisutni uvijek i svugdje. Narastao je naš strah da ako nismo prisutni ili dostupni, zapravo ne postojimo i gubimo svoje mjesto, ističe.
Takav pritisak, dodaje, može voditi prema stresu, anksioznosti i na kraju burnout sindromu.
Mozak se mora trenirati
Ćorić upozorava da pretjerano oslanjanje na ekrane dugoročno može utjecati na koncentraciju, pamćenje i sposobnost učenja. Zato je važno ne započinjati i ne završavati dan uz mobitel.
Mozak je kao svaki mišić u tijelu, uz dobar i stalan trening on funkcionira, u suprotnom atrofira, navodi.
Učenje novih sadržaja, boravak u prirodi, kretanje i stvarni odnosi s drugim ljudima, prema njegovim riječima, važni su za očuvanje mentalne vitalnosti.
Umjetna inteligencija može pomoći, ali ne može zamijeniti čovjeka
Govoreći o umjetnoj inteligenciji, Ćorić ističe da se novim alatima ne treba opirati niti ih odmah stigmatizirati. Oni mogu biti korisni, ali ne mogu zamijeniti ljudski odnos, osobito kada je riječ o psihološkoj pomoći.
Kako kaže, takvi alati mogu objasniti određene procese, uzroke i posljedice, ali ne mogu pomoći čovjeku u stvarnoj obradi emocija i terapijskom procesu.
Mladi žele ostati u komociji dnevne sobe, ne žele živu interakciju i u tom smislu Chat GPT će malo pomoći, ali neće moći dati strukturiranu terapiju koja je jako važna kada se ne osjećamo dobro, upozorava.
Djeci treba vratiti igru, prirodu i stvarni kontakt
Ćorić smatra da se djecu mora vratiti prirodi, igri, sportu i tjelesnim izazovima. I odraslima, dodaje, treba više svjesne prisutnosti u svakodnevnim aktivnostima.
To ne znači samo izaći u šetnju, nego doista primijetiti okolinu, osjetiti korak, pogledati rijeku, travu, more ili širinu pogleda.
Nama nedostaje svjesnosti, točnije prisutnosti u onome što radimo. Naše djelovanje na autopilotu jednom mora stati i to našom jasnom odlukom, poručuje Ćorić.
Kao prvi konkretan korak predlaže jednostavno pravilo: bez mobitela za stolom, tijekom obroka, druženja ili kave.
Prestanimo se kroz mobitel baviti tuđim životima, vratimo se svojim mislima i osjećajima, ma kako oni ponekad bili neugodni, poručuje.
(www.jabuka.tv | Foto: Pexels)
The post Psiholog upozorava: Djeci branimo mobitele, a sami ih ne ispuštamo iz ruku first appeared on Jabuka.tv.
Leave a Reply