Preminuo je Frano Oreč, inženjer rudarstva, istraživač, predsjednik Udruge “Zvuk kamena” iz Posušja i jedan od najpredanijih čuvara hercegovačkog kamena i kamene baštine. Oreč je preminuo u 84. godini života.
Bio je čovjek koji kamen nije promatrao samo kao materijal nego kao znak prostora, naroda, trajanja i identiteta. Više od 50 godina istraživao je, obrađivao i promovirao hercegovački kamen, ostavljajući iza sebe golem trag u struci, ali i u javnom razumijevanju baštine koja je stoljećima oblikovala život u Hercegovini.
Pamtit će ga se kao uspješnog poduzetnika koji je radnu etiku prenio i na svoju djecu.
Mnogi će istaknuti, bio je hodajuća enciklopedija.
Šira javnost posebno ga pamti i kao laureata Večernjakova pečata. Na crvenom tepihu ispred Hrvatskoga doma hercega Stjepana Kosače u Mostaru, na jednoj od otvorenih pozornica izbora Osobe godine, proglašen je dobitnikom priznanja u kategoriji Ponos BiH za uspjeh godine., kada mu je priznanje uručio izvršni direktor Večernjakova Pečata Željko Andrijanić.
Tom prigodom rečeno je kako je Frano Oreč “čovjek s kamena i od kamena”. I doista, malo je onih koji su tako snažno, predano i uporno znali ispričati priču o kamenu kao on. Zahvaljujući njegovu radu, simbol Hercegovine, njezin kamen, ugrađen je u brojne spomenike i zgrade svjetskih metropola, među njima i u prostor ispred zgrade UN-a u New Yorku te u zgradu Bečke opere.
“Poštovani, sve vas pozdravljam s velikim zadovoljstvom. Velika mi je čast, veliko mi je zadovoljstvo primiti ovo priznanje i velika zahvala Večernjem listu i svima onima koji su dali podršku mome radu. Nadam se da ćemo nastaviti ovaj rad u najboljem stilu i da ćemo završiti ono što smo planirali. Zahvaljujem i svojoj obitelji i neka nam svima bude ugodno i veselo u ovom času. Hvala lijepa”, kazao je tada Frano Oreč u obraćanju auditoriju Večernjakova pečata, nakon čega mu je čestitalo vodstvo Večernjakova pečata na čelu s Jozom Pavkovićem.
Njegove riječi danas zvuče još snažnije jer svjedoče o čovjeku koji nije tražio veliku pozornicu, ali ju je svojim radom zaslužio. Frano Oreč pripadao je onoj vrsti ljudi koji desetljećima rade tiho, stručno i uporno, a onda njihovo djelo postane veće od njih samih.
Ostat će upamćen kao čovjek koji je znao da kamen nije nijem. U njemu je prepoznavao povijest, ruke predaka, graditeljsku mudrost, zavičajnu ljepotu i budućnost jednog prostora. Zato njegov odlazak nije samo gubitak za Posušje nego i za cijelu Hercegovinu, za struku, za kulturu i za sve one koji znaju koliko je važno sačuvati ono po čemu jesmo ono što jesmo.
Posljednji ispraćaj je u petak 4.9.2026. na groblju Martića Križ s početkom u 17 sati. Obitelj prima sućut u mrtvačnici od 16 sati.
Počivao u miru Božjem.
Leave a Reply