Na ljubuškim poljima ovih se dana radi punim intenzitetom. Nakon dugog razdoblja kiše i nepovoljnih vremenskih prilika, poljoprivrednici su napokon dočekali stabilnije vrijeme kako bi završili sadnju ljubuškog ranog krumpira.
Ova sezona započela je znatno kasnije nego inače. Zbog čestih oborina proizvođači nisu mogli započeti radove početkom veljače, pa je sadnja u većini slučajeva krenula tek početkom ožujka.
“Kiša nam nije dopustila da krenemo ranije. Sada je vrijeme dobro, a malo kiše bi dodatno pomoglo usjevima. Samo da ne bude leda”, kažu ljubuški proizvođači.
Prema riječima Dubravka Vukojevića iz Udruge Plodovi Zemlje Ljubuški, do sada je zasađeno oko 85 posto planiranih površina. Poljoprivrednici se sada nadaju povoljnim vremenskim prilikama koje bi omogućile dobar razvoj nasada.
Ipak, situacija na tržištu ostaje neizvjesna. Prošle godine početna cijena ranog krumpira iznosila je oko 2,5 KM po kilogramu, no kasnije je pala na između jedne i 1,10 KM.
Osim tržišne neizvjesnosti, proizvođači se suočavaju i s rastom troškova proizvodnje.
“Sve je poskupjelo – gnojivo, gorivo i drugi troškovi proizvodnje. Jedino je sjeme krumpira ostalo približno na prošlogodišnjoj razini, dok je cijena umjetnog gnojiva znatno porasla”, ističe Vukojević.
Dodatni problem predstavlja i nedostatak radne snage. Kako kažu proizvođači, radnike je sve teže pronaći jer su mnogi otišli raditi u inozemstvo.
“Danas više nije pitanje koliko ćete nekoga platiti, nego imate li uopće koga zaposliti”, upozoravaju.
Poljoprivrednici ističu kako im ozbiljan problem stvara i nekontrolirani uvoz krumpira iz toplijih zemalja poput Cipra, Turske i Albanije, čiji proizvodi na tržište dolaze ranije.
Kao rješenje vide raniju zabranu uvoza, čime bi domaći proizvođači dobili bolju priliku za plasman svog proizvoda.
Kako bi lakše organizirali proizvodnju i prodaju, oko 180 poljoprivrednika okupljeno je u zadrugu Plodovi zemlje Ljubuški. Ipak, ni zajednički nastup na tržištu ne može u potpunosti ublažiti pritisak uvozne robe.
Najveća potražnja za domaćim krumpirom obično počinje sredinom svibnja, kada se potroše ranije uvezene količine.
Ljubuški rani krumpir nosi i oznaku geografskog podrijetla te je poznat kao jedan od najkvalitetnijih u regiji, zahvaljujući specifičnoj kombinaciji sunca, kamena i crvene zemlje.
Većina proizvodnje završava na veletržnicama, dok se manji dio plasira kroz trgovačke lance ili ide u izvoz.
“Važno je jasno označiti domaće proizvode. U nekim zemljama to je dobro riješeno, dok kod nas potrošači često ne znaju odakle proizvod zapravo dolazi”, zaključuje Vukojević.
Borak.tv
Leave a Reply