Koliko radnik u BiH mora zarađivati da bi od plaće mogao živjeti, a ne samo podmirivati račune i osnovne potrebe? Pitanje je to koje postaje sve važnije u uvjetima rasta cijena hrane, stanovanja, prijevoza i drugih životnih troškova. Dok poslodavci upozoravaju na troškove poslovanja i potrebu očuvanja radnih mjesta, radnici sve glasnije poručuju da od svojega rada žele moći uzdržavati obitelj, priuštiti djeci obrazovanje i planirati budućnost bez stalnog zaduživanja.
Rezultati istraživanja
Istraživanje Saveza sindikata RS-a provedeno u rujnu pokazalo je da 94,15% ispitanika smatra kako je za dostojanstven život potrebna mjesečna plaća od najmanje 2000 KM. Istodobno, 83,66% ispitanih radnika prima manje od tog iznosa. Oko 37% sudionika istraživanja razmišlja o odlasku iz RS-a, što ponovno otvara pitanje koliko su primanja i uvjeti rada važni za zadržavanje domaće radne snage. Prema rezultatima istraživanja, značajan dio ispitanika smatra da ni 2000 KM nije dovoljno za dostojanstven život, nego bi plaća trebala iznositi najmanje 2500 KM. To pokazuje da se pojam dostojanstvene plaće ne svodi samo na mogućnost kupnje hrane i plaćanja režija. U njega ulaze i primjereno stanovanje, zdravstvena zaštita, obrazovanje, prijevoz, društveni život i određena financijska sigurnost. Slična slika vidljiva je i u Federaciji BiH, piše Večernji list BiH.
Prema podacima Saveza samostalnih sindikata BiH, sindikalna potrošačka košarica za kolovoz 2026. iznosila je 3810,70 KM. U njezinu izračunu polazi se od minimalnih troškova života četveročlane obitelji, koju čine dvije odrasle osobe i dvoje djece. Prosječna neto plaća isplaćena u FBiH za lipanj iznosila je 1714 KM, dok je najniža plaća za 2026. utvrđena na 1027 KM. Prosječna plaća tako je pokrivala samo 44,98% sindikalne potrošačke košarice, a minimalna tek 26,95%.
Drugim riječima, za pokrivanje izračunatih mjesečnih troškova četveročlane obitelji nije dovoljna ni jedna prosječna plaća, a minimalna pokriva tek nešto više od četvrtine tih troškova. Najveći dio potrošačke košarice odnosi se na prehranu, koja čini 43,58% ukupnog iznosa. Riječ je o sindikalnom pokazatelju troškova života, a ne o univerzalnom iznosu koji je potreban svakom kućanstvu, jer stvarni izdaci ovise o mjestu stanovanja, broju članova obitelji i njihovim potrebama.
Posebno pogođeni
Problem nije samo u visini minimalne plaće nego i u velikim razlikama među djelatnostima. Savez sindikata RS-a upozorava da više od 180.000 zaposlenih u tom entitetu prima manje od prosječne plaće, dok su primanja u gospodarstvu u prosjeku niža za 200 do 400 KM. U prerađivačkoj industriji prosječna plaća iznosi oko 1400 KM, a taj je sektor u posljednje tri godine izgubio približno 5000 zaposlenih, prema podacima iznesenima na sindikalnoj konferenciji. Sindikalci smatraju da povećanje plaća mora postati važan dio politike zadržavanja radnika. S druge strane, predstavnici poslodavaca upozoravaju da rast primanja mora pratiti mogućnosti gospodarstva, produktivnost i stanje na izvoznim tržištima.
Ekonomski stručnjaci ističu potrebu usklađivanja troškova života s mogućnostima poslodavaca kako bi se izbjegle posljedice koje bi ugrozile poslovanje i zaposlenost. Može li se na temelju ovih podataka odrediti koliko bi trebala iznositi dostojanstvena plaća u cijeloj BiH? Jedinstven odgovor nije jednostavan jer se troškovi života razlikuju među gradovima i entitetima, a potrebe samca nisu jednake potrebama obitelji s dvoje djece. Ipak, rezultati istraživanja u RS-u upućuju na to da radnici kao donju granicu dostojanstvenog života sve češće vide 2000 KM neto mjesečno, dok dio ispitanika smatra da bi iznos trebao biti najmanje 2500 KM. Podaci iz FBiH pokazuju, pak, da čak ni prosječna plaća ne pokriva polovinu troškova koje sindikati računaju za četveročlanu obitelj. Zbog toga rasprava o plaćama ne bi trebala biti ograničena samo na iznos minimalca. Važno je razmotriti i kolektivno pregovaranje, sigurnost zaposlenja, plaćanje prekovremenog rada, uvjete na radnom mjestu i mogućnost napredovanja. Ako radnik nakon punog radnog vremena ne može podmiriti osnovne potrebe kućanstva ili mora uzimati dodatne poslove kako bi spojio kraj s krajem, pitanje plaće postaje i pitanje kvalitete života.
Leave a Reply