Frama Posušje u utorak 4. kolovoza ponovno je pred posuškom publikom predstavila svoju predstavu pod nazivom „Pred vratima raja“. Ovaj put izvedba je održana u posuškoj kinodvorani u sklopu Posuškog lita.
Predstava prati mlade i starije ljude koji sreću često traže na pogrešnim mjestima, a onda se tih načina života, životnih stilova, odluka i puteva grčevito drže. No, dođe vrijeme i u predstavi do trenutka preobraćenja. Jedna od uloga je i sveti Petar koji stoji pred vratima raja i ne pušta na ta vrata s onim što mislimo da su bezazleni grijesi. Okosnicu predstave čini i prosjak u kojem prepoznajemo Krista, ali i raznorazni drugi likovi sa svojim karakteristikama i životom koje donose pred vrata raja.
Ova predstava govori o životima ljudi bez Boga, odnosima među ljudima te na kraju o prijelomnom trenutku koji sve mijenja. Mladi često ne shvaćaju Božju poruku ozbiljno dok ne dođe vrijeme opomene. Jedna od poruka jest da često zaboravljamo vidjeti Krista u drugim ljudima te da nitko od nas ne zna ni dana ni časa kada će umrijeti. Cijelu predstavu osmislili su upravo naši framaši i baš u stilu naših framaša – predstava ima puno humorističnih trenutaka.
Većina nas ovim će svijetom proći u svakodnevnici života, neki s manjim, a neki s većim križem. Većina nas neće doživjeti velike znakove objave vjere, neće imati dramatičan trenutak koji će ih preobraziti niti vidjeti neki velik i uvjerljiv znak i dokaz Kristova postojanja. No, ne treba ni tražiti ni čekati velike znakove. Živimo u svakodnevnici, a svakodnevnica sigurno ima bezbroj malih čuda i objava Kristova postojanja. „Predstava nije bez poruke“, kazala nam je Josipa. Poruka je više, ali jedna od njih jest da često zaboravljamo vidjeti Krista u drugim ljudima te da doista nitko od nas ne zna dana ni časa.
I u ovoj izvedbi Frama Posušje okupila je mnogobrojnu publiku, a duhovni asistent Frame Posušje fra Robert Pejičić poručio je da ne ostanemo na humorističnom trenutku predstave, nego da razmislimo o njezinoj poruci koja nam govori da smo svi Božja prilika.
Leave a Reply