Kada se govori o Niki Čeki, teško je odvojiti čovjeka od nogometa. Nekadašnji nogometaš Hajduka, čovjek koji je na svakom terenu ostavljao posljednji atom snage, Niko je svojim odnosom prema igri, klubu i navijačima stekao ono što se ne može kupiti – poštovanje ljudi.
Navijači Hajduka prepoznali su njegovu srčanost, borbenost i karakter te su mu dodijelili priznanje „Hajdučko srce“. I upravo je to možda najbolji opis Nike Čeke – čovjeka koji je uvijek igrao srcem.
Ali ono što je Niko bio na nogometnom terenu, takav je i danas u životu – pošten, srčan, pristupačan i čovjek koji nikada nije zaboravio odakle je krenuo.
Niko Čeko rođen je u Livnu i svoj je rodni kraj uvijek nosio u srcu.
Danas, kada se odlučio kandidirati za Skupštinu Hercegbosanske županije ispred HSP BiH, u politiku ne ulazi kao netko tko traži osobnu korist, nego kao čovjek kojega njegovi Livnjaci poznaju i kojemu vjeruju.
On najbolje zna kako živi običan čovjek. Zna što znači raditi, boriti se, stvarati i živjeti od vlastitog rada. Zato će upravo mali čovjek, radnik, poduzetnik, poljoprivrednik, mlada obitelj i svaki čovjek koji pošteno živi od svoga rada biti u središtu njegova političkog djelovanja.
Niko je i danas najviše među svojim ljudima. Razgovara s njima, sluša njihove probleme i dijeli njihove svakodnevne brige.
Zato njegov ulazak u Skupštinu HBŽ-a ne bi bio samo ulazak još jednog zastupnika u političku instituciju. Bio bi to ulazak glasa običnog čovjeka u Skupštinu.
Livnjaci najbolje znaju kakav je Niko Čeko. Znaju da nikada nije bježao od borbe i da je uvijek davao sve od sebe za ono u što vjeruje.
Kao što je nekada na nogometnom terenu ostavljao srce za svaku loptu, tako će sutra u Skupštini HBŽ-a ostaviti srce za svoj Livno, svoju županiju i ljude koji su mu ukazali povjerenje.
Zato nema sumnje – „Hajdučko srce“ sada je spremno za novu utakmicu.
Ovaj put ne na nogometnom terenu, nego za bolji život ljudi Hercegbosanske županije.
A u toj utakmici Niko Čeko zna samo jedan način – boriti se do kraja i nikada ne odustati.
Borak.tv
Leave a Reply