Antun Branko Šimić, jedan od najznačajnijih hrvatskih pjesnika 20. stoljeća, rođen je 18. studenoga 1898. godine u Drinovcima kod Gruda. Iako je živio samo 26 godina, svojim je djelima ostavio dubok trag u hrvatskoj književnosti.
Prve pjesme počeo je pisati još kao četrnaestogodišnjak. Školovao se na Širokom Brijegu, u Vinkovcima i Zagrebu, a književnosti se potpuno posvetio 1917. godine. Pokrenuo je i uređivao nekoliko časopisa, među kojima su „Vijavica” i „Književnik”.
Njegova najpoznatija zbirka pjesama „Preobraženja” objavljena je 1920. godine. Šimić je pisao poeziju, prozu i književne kritike, a njegovo stvaralaštvo obilježili su modernistički izraz i promišljanja o čovjeku, životu i smrti.
Preminuo je 2. svibnja 1925. godine u Zagrebu od posljedica tuberkuloze. Pokopan je na Mirogoju, a njegova književna ostavština nastavila je živjeti i nakon prerane smrti.
Njegovo ime danas nosi književna nagrada koju dodjeljuje Društvo hrvatskih književnika Herceg Bosne. U njegovu čast održavaju se i Šimićevi susreti, manifestacija koja čuva uspomenu na pjesnika i njegovo stvaralaštvo.
Među njegovim najpoznatijim djelima posebno se izdvaja pjesma „Opomena”, čiji stihovi „Čovječe pazi da ne ideš malen ispod zvijezda” i danas podsjećaju na vrijednost ljudskog dostojanstva i ispunjenog života.
Borak.tv





















Leave a Reply