Nakon smrti člana obitelji često se događa da njegov automobil nastavljaju koristiti supruga, djeca ili drugi članovi domaćinstva. Međutim, kada takvim vozilom žele otputovati iz Bosne i Hercegovine u Hrvatsku, Sloveniju, Austriju ili Njemačku, postavlja se pitanje smiju li prijeći granicu ako je automobil i dalje registriran na preminulu osobu, prenosi GPMaljevac.
Odgovor nije potpuno jednostavan jer treba razlikovati važenje registracije, pravo korištenja automobila i pitanje nasljeđivanja vlasništva.
Prema službenim informacijama Granične policije Bosne i Hercegovine, vozač prilikom prelaska državne granice mora imati odgovarajuću važeću vozačku dozvolu i važeću potvrdu o registraciji vozila.
Vozilo mora ispunjavati i propisane uvjete osiguranja.
Međutim, Granična policija BiH pojašnjava da prema Zakonu o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima u BiH nije propisana opća obaveza posjedovanja punomoći za upravljanje tuđim automobilom prilikom prelaska državne granice.
To znači da činjenica da automobil nije registriran na vozača sama po sebi ne predstavlja automatsku prepreku za izlazak iz BiH.
Ipak, situacija postaje pravno osjetljivija kada je vlasnik naveden u saobraćajnoj dozvoli preminuo.
Primjerice, muškarac iz Velike Kladuše naslijedio je obiteljski automobil nakon smrti oca. Vozilo je i dalje registrirano na očevo ime, a sin želi njime otputovati u Austriju.
Ako je registracija važeća, vozilo ima propisano osiguranje i nema drugih pravnih smetnji, sama činjenica da se u prometnoj dozvoli nalazi ime preminulog vlasnika ne znači da postoji automatska zabrana prelaska granice.
Međutim, policija može obaviti dodatne provjere ako se pojavi pitanje tko ima pravo koristiti automobil.
Posebno je važno utvrditi je li automobil predmet ostavinskog postupka i postoje li drugi nasljednici.
Nakon smrti vlasnika njegova imovina ulazi u ostavinu, a prava nasljednika utvrđuju se prema odgovarajućim nasljednopravnim propisima.
To znači da automobil ne pripada automatski samo onome tko ima ključeve ili ga je ranije najčešće vozio.
Ako postoji više nasljednika, mogu nastati sporovi oko korištenja, prodaje ili registracije vozila.
Prilikom prelaska granice dodatno pitanje može predstavljati ranije izdata punomoć.
Naime, prema članu 94. Zakona o obligacionim odnosima koji se primjenjuje u Federaciji BiH, punomoć u pravilu prestaje smrću osobe koja ju je dala, uz određene zakonske izuzetke.
Zbog toga se stara punomoć koju je vlasnik potpisao prije smrti ne može automatski smatrati važećim dokazom da vozač i dalje ima ovlaštenje za sve pravne radnje.
Posebno nije preporučljivo koristiti dokument kao da je vlasnik i dalje živ, niti davati netočne podatke prilikom kontrole.
Ako je ostavinski postupak završen, pravosnažno rješenje o nasljeđivanju može biti važan dokument kojim se dokazuje tko je naslijedio automobil.
Takvo rješenje može pomoći i prilikom promjene podataka o vlasniku u registracijskim evidencijama.
Kod vozila registriranih u Hrvatskoj, Centar za vozila Hrvatske navodi da pravosnažno rješenje o nasljeđivanju predstavlja jedan od dokaza vlasništva koji se može koristiti u postupku registracije automobila na novog vlasnika.
Za postupak promjene vlasništva potrebni su i drugi propisani dokumenti, uključujući odgovarajuću prometnu dozvolu i dokaz o ispunjavanju obaveza u vezi s registracijom.
Važno je i pitanje osiguranja.
Smrt vlasnika ne znači da se u svakom slučaju automatski prekida važenje police obaveznog osiguranja, ali to pitanje zavisi od pravila osiguranja, statusa vozila i primjenjivih propisa.
Zbog toga je prije putovanja korisno provjeriti kod osiguravajuće kuće postoji li važeće pokriće i jesu li potrebne dodatne administrativne radnje.
Ako vozilo nema važeću registraciju ili propisano osiguranje, ne može se zakonito koristiti u prometu samo zato što je pripadalo članu obitelji.
Hrvatski MUP također navodi da vozač mora imati propisane dokumente za vozilo, dok granična policija može obaviti dodatne provjere kada postoji sumnja u nezakonito raspolaganje automobilom.
Primjerice, ako vozač tvrdi da koristi automobil preminulog oca, a ne može objasniti svoj odnos s vlasnikom ili postoje drugi sumnjivi podaci, policija može provjeriti okolnosti korištenja vozila.
Takva provjera ne znači da je vozač počinio prekršaj, nego da nadležni organi utvrđuju postoji li zakonska smetnja.
Ako je ostavinski postupak još u tijeku, korisno je imati dostupnu dokumentaciju koja objašnjava porodičnu vezu s preminulim vlasnikom i okolnosti korištenja vozila, kao i odgovarajuću suglasnost osoba koje imaju pravo raspolagati automobilom kada je ona potrebna.
Međutim, ni rodni list, ni smrtni list, ni neformalna suglasnost članova obitelji ne zamjenjuju pravosnažno rješenje o nasljeđivanju kada je ono potrebno za promjenu vlasništva.
Posebno treba razlikovati kratkotrajno putovanje porodičnim automobilom od pokušaja prodaje ili trajnog izvoza vozila koje je još uvijek registrirano na preminulu osobu.
Kod prodaje, prijenosa vlasništva i izvoza mogu biti potrebni posebni dokazi da osoba koja raspolaže automobilom za to ima zakonsko pravo.
Situacija može biti dodatno složena ako je automobil registriran u Njemačkoj, Austriji ili Sloveniji, a vlasnik je preminuo dok je boravio u Bosni i Hercegovini.
U takvim slučajevima treba uzeti u obzir i propise države registracije, naročito u pogledu nasljeđivanja, promjene vlasništva, osiguranja i registracijskih obaveza.
Ako je ostavinski postupak završen, a automobil i dalje glasi na preminulu osobu, nasljednik treba provjeriti obavezu i rok za promjenu registracijskih podataka prema propisima države u kojoj je vozilo registrirano.
Leave a Reply