Papa Franjo preminuo je na Uskrsni ponedjeljak, 21. travnja 2025., u 88. godini života, u svojoj rezidenciji Casa Santa Marta u Vatikanu.
Prošle godine, na Uskrsni ponedjeljak, koji je padao na današnji dan, točno u 9:45 sati, kardinal Kevin Farrell, komornik Apostolske komore, objavio je smrt pape Franje iz Doma svete Marte sljedećim riječima:
Predraga braćo i sestre, s dubokom žalošću moram objaviti smrt našega Svetog Oca Franje. U 7:35 ovog jutra, rimski biskup Franjo vratio se u kuću Očevu. Cijeli je svoj život posvetio služenju Gospodinu i Njegovoj Crkvi. Učio nas je kako vjerno, hrabro i univerzalnom ljubavlju živjeti evanđeoske vrijednosti, osobito u korist najsiromašnijih i najisključenijih. S neizmjernom zahvalnošću za njegov primjer pravog učenika Gospodina Isusa, povjeravamo dušu pape Franje beskrajnoj milosrdnoj ljubavi Boga Jedinoga i Trojedinoga, javila je tada Informativna katolička agencija IKA, donoseći najvažnije informacije iz Franjina života i rada:
Nakon odreknuća Benedikta XVI., kardinali su u srijedu 13. ožujka 2013., na dvama jutarnjim glasovanjima i skrutinijima koji su uslijedili, za novog, 266. papu izabrali nadbiskupa Buenos Airesa kardinala Jorgea Maria Bergoglija kao prvog rimskog biskupa iz Latinske Amerike, prvog isusovca i prvoga koji je nakon točno 1100 godina uzeo novo papinsko ime, Franjo.
Nakon što se toga 13. ožujka u 19:05 nad Sikstinskom kapelom pojavio bijeli dim te nakon već opjevanih riječi kardinala protođakona, a bio je to kardinal Jean-Luis Tauran:
Annuntio vobis gaudium magnum: habemus Papam!, i nakon što je odmah potom obznanio njegovo ime: „Eminentissimum ac reverendissimum dominum, dominum Georgium Marium, Sanctae Romanae Ecclesiae Cardinalem Bergoglio, qui sibi nomen imposuit Franciscum“ („Javljam vam veliku radost: imamo Papu! Preuzvišenoga i prepoštovanoga gospodina Jorgea Maria, kardinala svete Rimske Crkve Bergoglia, koji je sebi izabrao ime Franjo“), na Trgu sv. Petra u Vatikanu zavladala je velika radost i iščekivanje njegove pojave.
Sa spontanim, iz srca izrečenim porukama bile su naznačene mnoge bitne sastavnice pontifikata pape Franje – običnim pozdravom „dobra večer“ želi naznačiti da razumije svakodnevicu te da joj daje važno mjesto u svome i u služenje Crkve. Nazivajući se „rimskim biskupom“ ne dokida papinsko prvenstvo već naglašava biskupski kolegijalitet te otvara vrata ekumenskome dijalogu.
Riječju „put“ već je tada naznačio da će željeti Crkvu na putu prema čovjeku te će i sam na tome putu uporno ustrajavati, a riječju „veliko bratstvo“ naznačit će osobito svoj međureligijski dijalog i dijalog u korist svjetskoga mira. Novi se rimski biskup, koji u nastupnome govoru sam za sebe kaže da dolazi „s kraja svijeta“, na neki način vraća istim putem koji je njegova obitelj 1929. godine prevalila u suprotnom smjeru ukrcavši se u Genovi na brod prema Argentini.
Jorge Mario Bergoglio rođen je 17. prosinca 1936. kao prvo od petero djece oca Maria Giuseppea Francesca i majke Regine Marie Sivori. Živjeli su u četvrti Flores u Buenos Airesu, glavnom gradu Argentine. Trenutci zajedništva bili su vezani i za njegovanje obiteljskih korijena u razgovoru na pijemontskom narječju, čime je Jorge Mario ostao trajno povezan s Italijom, zemljom svoga podrijetla. Osim igrom, djetinjstvo Jorge Maria je od malena bilo obilježeno kućnim obvezama u kojima je rado sudjelovao jer se kroz to očitovalo zajedništvo u kojem je uživao.
Od 1943. do 1948. godine Jorge Mario pohađao je Osnovnu školu Antonio Cervino, a po njezinom završetku započeo je srednjoškolsko obrazovanje. Nakon toga se upisao na Tehničko-industrijski institut specijaliziran za prehrambenu kemiju, a paralelno uz srednjoškolsko obrazovanje počeo je raditi u tvornici tekstila, na čemu je uvijek ostao zahvalan svome ocu.
Uvijek se s ponosom i radošću osvrće na svoju prošlost i govori kako je zahvalan ocu što ga je poslao raditi jer je to imalo važnu ulogu u njegovu odgoju: Jako sam zahvalan ocu što me je poslao raditi. Rad je jedna od stvari koja mi je u životu najviše dobra donijela, a osobito taj laboratorij gdje sam vidio sve dobre i loše strane svakog ljudskog pregnuća.
Još kao mladić osobito je volio igrati nogomet i košarku. Svoje pak kuharske sposobnosti, kasnije u životu, prakticirao je kao odgojitelj i rektor kolegija Máximo u San Miguelu, u kojem je živio. Budući da nedjeljom nije dolazila kuharica, Jorge Mario je sam kuhao studentima. Uz odgovornost prema obitelji, obrazovanju i poslu, nije zanemario vjerski rast i sakramentalni život te je, stoga, redovito pohađao župu San Jose de Flores u kojoj je slavio sakramente.
Odluka za svećeništvo
Taj tihi hod vjere i pouzdanja u Boga u jednom trenutku bio je osobito značajan jer je shvatio da ostatak svoga života želi apsolutno posvetiti služeći Bogu i Crkvi kao svećenik, kroz sakrament svetoga reda. A odluka se zbila posve nenadano, tijekom ispovijedi.
Kasnije, već kao kardinal, prisjeća se tih događaja u jednom intervjuu: Za vrijeme te ispovijedi dogodilo mi se nešto posve neobično, ne znam što, ali nešto što mi je promijenilo život. Rekao bih nešto kao da su me zaskočili dok sam spavao na straži. Bilo je to iznenađenje, zadivljenost jednim susretom i postao sam svjestan što me čeka. To je vjerničko iskustvo: zadivljenost zbog susreta s nekim tko te čeka. Od toga trenutka Bog mi je postao onaj tko me pretekao. Ti ga tražiš, a on je prvi tebe našao. Ti ga želiš susresti, a on prvi dolazi ususret.
Stupio je u Villa Devoto, biskupijsko sjemenište u Buenos Airesu, a nekoliko mjeseci kasnije, 11. ožujka 1958. godine prešao je u novicijat Družbe Isusove. Prije negoli je bio zaređen za svećenika, poslan je u Čile gdje je stekao osnovna znanja iz humanističkih znanosti. Diplomirao je filozofiju na Filozofskom fakultetu u San Miguelu. Bio je u službu provincijala šest godina.
Od samih početaka Bergogliova služba je bila prožeta njegovim vlastitostima – poniznošću i raspoloživošću.
Na konzistoriju u Vatikanu 21. veljače 2001. godine papa Ivan Pavao II. imenovao je nadbiskupa Bergoglia kardinalom, a on je tu službu prihvatio u još većoj skromnosti.
Od samog početka Papa u središte svoga pontifikata stavlja brigu za siromašne. S pravom se može reći da se radi o kontinuitetu s onim što je još kao biskup Buenos Airesa govorio i činio. Odabirom i objašnjavanjem imena Franjo ukazao je da želi „siromašnu Crkvu za siromašne“, koja započinje svjedočenjem evanđelja, radosne vijesti, to jest Krista.
(www.jabuka.tv | IMAGO-Pressefoto-ULMER-IMAGOSTOCKPEOPLE/Pixsell)
The post Prošla je godina dana od smrti Franje – pape koji je bio sasvim drugačiji od ostalih first appeared on Jabuka.tv.
Leave a Reply