David Mandić, Matej Mandić, Ivano Pavlović i Diano Ćeško prve su rukometne korake napravili u Izviđaču. “Njima se stvari dva puta nisu objašnjavale”, kaže njihov bivši trener u Izviđaču, Toni Čolina
Nevjerojatno je to podneblje, grad, klub. I možemo samo reći: blago nama s Izviđačem i Ljubuškim. S okolicom je tamo danas jedva 30.000 stanovnika, a jučer su stvorili Mirka Alilovića, Marina Šegu, Željka Musu, danas Davida i Mateja Mandića, Ivana Pavlovića, Diana Ćeška, Josipa Šarca, Mateja Hrstića, Paola Kraljevića, Antu Grbavca…
Oba Mandića, Pavlović i Ćeško trenutačno su s reprezentacijom na pripremama za Europsko prvenstvo. Prva tri neupitna su za Švedsku, a lako moguće da im se kao debitant pridruži i najmlađi Ćeško (21), lijevi vanjski, koji je i lani bio na pripremama za Svjetsko prvenstvo. I ako ne bude tako, a bit će kad-tad, već je ovo apsolutno za ponos Izviđača, u kojem su svi rukometno “prohodali”. Trojici je iduća stanica bio Zagreb, gdje je danas samo Pavlović, a da je bilo zajedničkog jezika, već bi bila i Ćešku, koji je još ovu sezonu ostao u Izviđaču.
David Mandić (28) otišao je prvi, znamo već priču da je iz Hardomilja pješačio kilometre u jednom smjeru na trening. Iz istog je mjesta i Matej (23), svi su u ulici Mandići rođaci, David i Matej u četvrtom koljenu. Kad je Matej s nepunih 16 godina debitirao za prvu momčad, David je otišao prema Zagrebu. U prvoj se momčadi mlađem Mandiću kasnije pridružio godinu dana mlađi Pavlović (22), išli su zajedno u razred srednje ekonomske škole. Sjećamo se dobro kad nam je Ivano najavio još jednog “malog” koji raste u Izviđaču, a taj je “mali” dovoljno brzo narastao da budu na okupu u prvom timu, u kojem ih je vodio Toni Čolina.
– Matej je dobio pravu priliku već sa 17 godina da brani i odlično je koristio minute. Čak i nije bila stvar potencijala, on je već tad imao prosjek iznad 35 posto, kasnije u našoj zajedničkoj sezoni u kojoj smo osvojili prvu titulu prvaka i iznad 40 posto i bio je jedan od najzaslužnijih za titulu. Ivano i Diano te su sezone imali prvi susret s prvom ekipom, a radom i potencijalom isprovocirali su priliku da u sljedećim godinama budu oni na koje se maksimalno možemo osloniti. Nisu bez razloga i jedan i drugi bili kapetani Izviđača, Diano je to i danas – rekao nam je Čolina, na početku sezone trener Dugog Sela.
– Teško mi je reći tko je pokazivao najveći talent jer su sva trojica tri različite pozicije, ali to su momci kojima se dva puta stvari nisu objašnjavale, imaju rukometni DNK i ti momci su odlučili sa 17-18 godina da će biti rukometaši, stoga je i meni kao treneru bilo puno lakše oblikovati njihove uloge. Nažalost, samo je Matej imao priliku braniti u mlađim dobnim kategorijama reprezentacije Hrvatske, što mu je sigurno dalo malo više iskustva i sigurnosti da bude ono što je danas.
Jeste li očekivali da će tako brzo narasti sve do reprezentacije?
– Jesam, naravno, iako više faktora utječe na razvoj. Ivano i Diano igrali su Europsku ligu i osvojili su više puta prvenstvo BiH, a, što je najbitnije u svemu tome, bili su u glavnim ulogama i u svojim prirodnim ulogama, za mladog igrača ne može drukčije i bolje. Vjerujem da je ovo tek početak i da ćemo idućih deset godina biti mirni na sve tri pozicije koje njih trojica igraju. Vrijeme i okolnosti pokazat će svoje, ali oni su nam veliki ponos, uz Davida, te vjerujem da ćemo se radovati uspjesima reprezentacije u vremenu koje dolazi.
Vidiš ih u autobusu, ne može se dogoditi da ne sjede jedan uz drugog, baš kao što i rade najbolji prijatelji. Tako je to kad te neraskidivo spoji život, škola, sport…
Objava Ponos Ljubuškog: ‘S ovim dečkima mirni smo barem sljedećih deset godina…’ pojavila se prvi puta na Ljubuški na dlanu.