Svaki vozač ima svoje male rituale za volanom. Riječ je o nesvjesnim pokretima i navikama koje se ponavljaju iz dana u dan – od načina držanja volana do sitnih gesta koje činimo bez razmišljanja. Jedna od najčešćih takvih navika jest stišavanje ili potpuno gašenje glazbe u trenutku parkiranja.
Iako se na prvi pogled može činiti besmislenim – jer glazba nema veze s vidom – znanost objašnjava da se iza te navike krije sasvim logičan kognitivni proces.
Ista se reakcija često javlja i u drugim situacijama: kada se izgubimo, kada vozimo po lošim vremenskim uvjetima ili kada nam je vidljivost smanjena. U tim trenucima mnogi instinktivno posegnu za gumbom za glasnoću.
Prema znanstvenim istraživanjima, među kojima je i studija objavljena još 1998. godine, razlog leži u načinu na koji mozak raspoređuje pažnju. Mozak ima ograničen kapacitet za obradu informacija, a kada je izložen različitim podražajima, mora odlučiti kojem će osjetilu dati prednost.
U normalnim uvjetima vožnje pažnja se dijeli između vida i sluha – gledamo cestu, ali istovremeno slušamo glazbu. No parkiranje je situacija koja zahtijeva znatno veću preciznost i koncentraciju. Tada mozak „gasi“ sve što mu nije nužno kako bi maksimalno fokusirao vid, piše Jutarnji list.
Drugim riječima, utišavanje glazbe nije hir ni loša navika, već način na koji naš kognitivni sustav oslobađa dodatne resurse za zahtjevniji zadatak. Tišina pomaže mozgu da se usredotoči, procijeni udaljenosti i pronađe savršen kut za parkiranje.
Ako ste se ikada zapitali zašto vam je lakše parkirati bez glazbe – odgovor je jednostavan. Vaš mozak zna što radi, čak i prije nego što vi toga postanete svjesni.
Posušje.info
Objava Mozak traži tišinu: zašto parkiramo bez glazbe pojavila se prvi puta na Posušje.info.