Povjesničar o OHR-u: Dayton je stvorio okvir u kojem je funkcionalna BiH bila gotovo nemoguća

Korištenje bonskih ovlasti bilo je nužno kako bi Bosna i Hercegovina dobila osnovne elemente funkcionalne države, ocijenio je povjesničar Kristóf Gosztonyi.

Povjesničar i stručnjak za međunarodne intervencije Kristóf Gosztonyi ocijenio je kako je korištenje bonskih ovlasti bilo nužno u provedbi Daytonskog mirovnog sporazuma, unatoč pogreškama međunarodne zajednice i političkim te moralnim dvojbama koje su pojedine intervencije izazivale.

Gosztonyi, koji je od 1996. do 2002. godine radio u Uredu visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, danas djeluje kao istraživač i konzultant Europske inicijative za stabilnost. U intervjuu za Fenu govorio je uoči sjednice Vijeća za provedbu mira, na kojoj bi 3. i 4. lipnja trebalo biti razgovarano o nasljedniku visokog predstavnika Christiana Schmidta.

Na ovogodišnjem History Festu u Sarajevu održat će predavanje pod nazivom Razvoj strategije implementacije Daytona: Od Carla Bildta do Paddyja Ashdowna.

Daytonski okvir i funkcionalna država

Gosztonyi smatra da se razvoj Bosne i Hercegovine nakon rata ne može razumjeti bez sagledavanja ograničenja samog daytonskog ustavnog okvira.

Mislim da je ključna poruka da je, unatoč svim pogreškama međunarodne zajednice i činjenici da neki potezi možda nisu uvijek bili moralno neupitni, okvir uspostavljen Daytonskim sporazumom 1995. godine bio takav da je stvaranje funkcionalne države bilo gotovo nemoguće.

Prema njegovim riječima, međunarodna zajednica tijekom provedbe mira suočavala se sa složenom situacijom u kojoj su domaći politički akteri imali različite vizije budućnosti države i često nisu bili spremni na suradnju.

Strukture odlučivanja bile su izuzetno komplicirane. Kada imate dvije strane koje ne dijele istu viziju države i koje ne surađuju u provedbi sporazuma, teško je pronaći izlaz iz političkog zastoja. Zbog toga smatram da nije postojala druga mogućnost osim dodjeljivanja bonskih ovlasti visokom predstavniku i njihova postupnog korištenja.

Bonske ovlasti korištene su postupno

Posebno je naglasio da se danas često zaboravlja kako prvi visoki predstavnici nisu odmah posezali za snažnim intervencionizmom.

Bonske ovlasti nisu korištene preko noći. Visoki predstavnici vrlo su pažljivo i postupno počeli koristiti te instrumente. Najprije kako bi uspostavili osnovne simbole zajedničke države, zastavu, valutu, registarske oznake i druge elemente bez kojih je teško zamisliti funkcioniranje jedne države. Nakon toga fokus je bio na podršci povratku izbjeglica, a zatim i na uspostavljanju ključnih državnih institucija.

Prema njegovoj ocjeni, upravo je u tom razdoblju postavljen institucionalni okvir koji je Bosni i Hercegovini omogućio da funkcionira kao moderna država.

Korak po korak uspostavljane su institucije bez kojih nijedna suvremena država ne može postojati. Zbog toga smatram da je korištenje bonskih ovlasti bilo nužno.

Gosztonyi istodobno priznaje da su međunarodne intervencije otvarale ozbiljna pitanja o odnosu demokracije i međunarodnog upravljanja.

Demokracija je dijelom uspostavljana sredstvima koja nisu uvijek bila potpuno demokratska. Bilo je odluka i ponašanja međunarodnih dužnosnika koja se mogu dovesti u pitanje. To je legitimna tema za raspravu. Međutim, kada se sagleda šira slika, mislim da bez takvih intervencija ne bi bilo moguće prevladati blokade koje su postojale u sustavu.

Tiha revizija Daytona

Govoreći o razvoju strategije OHR-a od mandata Carla Bildta do Paddyja Ashdowna, Gosztonyi je ocijenio da je pred kraj tog razdoblja došlo do promjena koje su suštinski mijenjale prvobitni duh Daytonskog sporazuma.

Rekao bih da se tada dogodila neka vrsta tihe revizije Daytona. Odluke OHR-a i nametnuti propisi korišteni su za promjene koje su po svom značenju bile gotovo ustavnog karaktera. To je bio pokušaj da se država učini funkcionalnijom nego što je to bilo predviđeno izvornim tekstom sporazuma.

Na pitanje koliko se BiH promijenila od vremena kada je radio u OHR-u, odgovorio je oprezno, navodeći kako se posljednjih godina više bavi povijesnim istraživanjima nego neposrednim praćenjem političkih prilika.

Moram priznati da se osjećam pomalo nelagodno kada komentiram sadašnju situaciju. Posljednjih godina mnogo sam više fokusiran na prošlost nego na sadašnjost. Moje poznavanje aktualne političke dinamike nije dovoljno detaljno da bih donosio kategorične zaključke.

Ipak, smatra da su do kraja mandata Paddyja Ashdowna uspostavljeni temelji relativno funkcionalne države, što je kasnijim visokim predstavnicima omogućilo povučeniju ulogu.

Schmidt i povratak bonskih ovlasti

Prema Gosztonyiju, dolaskom Christiana Schmidta okolnosti su se ponovno značajno promijenile.

Moje je viđenje da je Schmidt došao u trenutku kada temelji uspostavljeni do 2004. ili 2005. godine više nisu bili dovoljni. Centrifugalne političke sile postale su mnogo hrabrije i snažnije. Zbog toga je morao ponovno učiti lekcije prvih visokih predstavnika i vratiti se korištenju bonskih ovlasti.

Dodao je kako podržava način na koji je Schmidt koristio ta ovlaštenja.

Mislim da je, nakon što je bolje razumio političku situaciju u zemlji, bonske ovlasti koristio na dobar način i u skladu s izazovima s kojima se suočavao.

Budućnost visokog predstavnika i europska perspektiva

Govoreći o budućnosti međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, Gosztonyi je podsjetio na prijedloge nekadašnjih visokih predstavnika Carla Bildta i Wolfganga Petritscha da se institucija visokog predstavnika postupno ugasi, a BiH ponudi jasna europska alternativa.

To je ideja koja zaslužuje ozbiljno razmatranje. Međutim, nisam siguran da bi u današnjoj geopolitičkoj situaciji takav pristup mogao dati rezultate. Živimo u mnogo nestabilnijem međunarodnom okruženju nego prije dvadeset godina.

Zbog toga smatra da bi trenutno sigurnija opcija bila zadržavanje snažnog visokog predstavnika, uz istodobno otvaranje vjerodostojne europske perspektive.

Nadam se da se proces proširenja Europske unije ponovno pokreće, barem kada je riječ o Crnoj Gori i nekim drugim zemljama zapadnog Balkana. Ali istodobno mislim da su Bosni i Hercegovini potrebne ozbiljne ustavne reforme kako bi postala država koja može u potpunosti samostalno upravljati svojim razvojem.

Političke blokade i domaći dogovor

Gosztonyi je istaknuo kako argumenti kritičara OHR-a nisu bili potpuno neutemeljeni, jer postojanje visokog predstavnika ponekad potiče političare da teške odluke prepuste drugima.

S druge strane, dodao je kako su političke blokade često toliko snažne da ih je gotovo nemoguće prevladati isključivo domaćim političkim dogovorom.

Razgovarao sam s političarima koji su imali značajnu podršku u parlamentima, ali ne i dovoljnu da prevladaju mehanizme blokade. Ako relativno mala politička ili etnička skupina može zaustaviti reformu, onda je provedba promjena izuzetno teška.

Kao jedan od rijetkih uspješnih primjera snažnog vanjskog poticaja naveo je proces liberalizacije viznog režima, kada su politički akteri iz svih stranaka i dijelova zemlje radili na zajedničkom cilju.

Ipak, nije siguran da bi i vjerodostojna perspektiva članstva u Europskoj uniji danas proizvela isti učinak.

Jedna moja kolegica jednom je rekla da u mnogim zemljama političke elite javno govore da žele članstvo u Europskoj uniji, ali ga zapravo ne žele jer bi im ono otežalo ostanak na vlasti. Mislim da u toj ocjeni ima dosta istine.

Kao ilustraciju je spomenuo primjer predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, navodeći kako Srbija formalno govori o europskim integracijama, ali se često mogu vidjeti potezi koji idu u suprotnom smjeru od reformi koje Europska unija očekuje.

Zbog toga nisam siguran da bi sama europska perspektiva bila dovoljna da stvori politički momentum potreban za duboke reforme u Bosni i Hercegovini.