Fotografije iz 1992. godine prikazuju promet, kioske i štandove u Širokom Brijegu u vremenu kada su svakodnevica grada, prometna kultura i nagla ekspanzija ulične prodaje postajali sve vidljivija društvena tema.
O tadašnjem stanju u prometu pisale su Višnja Bošnjak i Karmela Buhač u glasilu “Vrisak” od 31. siječnja 1992. godine, u tekstu pod naslovom “Bećarska vožnja”.
Kako se navodi, prvog dana nastave u drugom polugodištu, u ponedjeljak, 3. veljače 1992. godine, učenici osnovne škole sa svojim učiteljima i nastavnicima zakazali su jednosatni mirni prosvjed zaustavljanjem prometa na mostu.
Povod toj neuobičajenoj akciji bio je sve riskantniji odlazak i povratak iz škole, jer se učenici nisu mogli koristiti pločnikom, nego su bili prinuđeni ići kolnikom.
Red stvari je očevidno pobrkan. Tamo kuda bi trebali ići pješaci, u zbijenom poretku smješteni su automobili, a vi gospodo pješaci pronađite sebi put, zapisale su autorice u “Vrisku”.
U istom tekstu upozorava se kako parkiranje nije bilo jedini pokazatelj tadašnje prometne nekulture.
Spominju se i zaustavljanje vozila nasred ceste radi razgovora s poznanikom, polasci, zaustavljanja i skretanja bez prethodnog obavještavanja drugih sudionika u prometu, “škripa”, prebrza vožnja i nepoštivanje prometnih propisa.
Širokobriješke časne iznimke su toliko rijetke da bi ih trebalo staviti pod zaštitu države, stoji u tekstu.
Kiosci na svakom koraku
Promet i korištenje javnog prostora bili su tema i u kronici glasila “Vrisak” iz 1992. godine, koju je bilježio Miljenko Karačić.
Pod datumom 21. veljače navedeno je kako je započela deveta sjednica Skupštine općine Široki Brijeg u tom sazivu. Nakon četverosatne rasprave odbornici su se, kako je zapisano, poprilično umorili te su odlučili prekinuti zasjedanje.
Dosta vremena potrošeno je na samo usvajanje dnevnoga reda, ali i na “vruće teme” poput uzurpacija na Puringaju, postavljanja kioska na svakom koraku, ekspanzije švercera i sličnih pojava.
Samo dva tjedna kasnije, pod datumom 7. ožujka, Karačić bilježi dojmljivu sliku tadašnjega Širokog Brijega.
Široki Brijeg izgleda kao kakav orijentalni gradić. Istina, nigdje se ne vide reprezentativni minareti džamija, no ulice su pune raznih štandova robe, zapisano je u kronici.
Od sirove kave do njemačkih maraka
Prema tom zapisu, kiosci postavljeni na svakom koraku bili su gotovo neprimjetni u odnosu na robu koja se prodavala na nogostupima.
Na ulicama se moglo kupiti sve i svašta: sirova kava, mlinci za kavu, noževi, autodijelovi, farmerice, majice, džemperi, cipele, patike, alkoholna pića, sjemenska roba, voće, povrće, pa čak i hrvatski dinari ili njemačke marke.
Fotografije koje je 1992. godine snimio Jozo Pavković danas su vrijedan dokument jednoga prijelomnog razdoblja u kojem su se na ulicama Širokog Brijega istodobno vidjeli problemi prometa, nedostatak uređenoga javnog prostora i nagla pojava ulične trgovine.
(www.jabuka.tv | Foto: Digitalni arhiv Široki Brijeg)
The post “Bećarska vožnja” 1992.: Prometni kaos, pješaci na kolniku i automobili na pločniku Širokog Brijega first appeared on Jabuka.tv.
Leave a Reply