Novo veliko istraživanje drevne DNA potvrdilo je da današnji Albanci u velikoj mjeri potječu od drevnog stanovništva zapadnog Balkana, čime je nakon dva stoljeća rasprava znanstveno utemeljena ilirska hipoteza o njihovom podrijetlu.
Znanstveni tim pod vodstvom Leonidasa–Romanosa Davranogloua sa Sveučilišta u Oxfordu proveo je opsežnu analizu kako bi riješio jedno od najspornijih povijesnih pitanja u Europi.
- Obujam istraživanja: analizirano je više od 6.000 drevnih genoma iz zapadne Euroazije te 74 nova uzorka DNA etničkih Albanaca iz svih glavnih dijalektalnih skupina.
- Genetski kontinuitet: rezultati pokazuju da ranoosrednjovjekovni preci Albanaca vuku između 68% i 84% svog genetskog nasljeđa izravno od populacija brončanog i željeznog doba s područja zapadnog Balkana, koje povijesni izvori povezuju s Ilirima.
- Izolacija od slavenskih seoba: dok su okolne populacije u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Srbiji tijekom seobe naroda primile između 40% i 86% istočnoeuropskog (slavenskog) genetskog nasljeđa, preci Albanaca primili su znatno manje – u prosjeku tek između 10% i 20%.
Monumentalne ilirske zidine Daorsona iz 3. st. pr. Kr., kod Stoca
Zašto je podrijetlo Albanaca bilo povijesni misterij?
Albanci predstavljaju jednu od najstarijih populacija jugoistočne Europe, no u povijesnim dokumentima kao jasno definirana skupina javljaju se relativno kasno.
Dodatnu prepreku rekonstrukciji njihova razvoja predstavlja činjenica da je albanski jezik izolirana grana indoeuropske jezične porodice bez bliskih živućih srodnika.
Zbog nedostatka pisanih tragova, istraživači su se dugo oslanjali na suprotstavljene hipoteze:
- Ilirska hipoteza: Albanci su izravni potomci antičkih Ilira, a njihov jezik jedini je preživjeli izdanak ilirskih dijalekata.
- Tračka/Dačka hipoteza: podrijetlo vuku s istočnog Balkana ili s područja sjeverno od Dunava.
- Teorija miješanja: proizvod su dugotrajne asimilacije starosjedilaca, romaniziranog stanovništva i Slavena.
Nova studija, objavljena u časopisu Nature Human Behaviour, dala je dosad najčvršću potvrdu upravo prvoj, ilirskoj hipotezi.
Planinska utočišta i kultura Komani-Kruja
Istraživanje naglašava da nisu sve antičke ilirske skupine ostavile isti biološki trag. Dok se stanovništvo uz obalu današnje Hrvatske genetski i jezično asimiliralo pod utjecajem rimskih i slavenskih migracija, preci Albanaca preživjeli su zahvaljujući geografskoj izolaciji.
Genetski kontinuitet očuvan je u teško pristupačnim, planinskim dijelovima sjeverne Albanije, jugozapadnog Kosova i dijelova Sjeverne Makedonije. Autori studije upravo u tim planinskim masivima lociraju pradomovinu protoalbanskog jezika.
Ovi genetski podaci podudaraju se s arheološkim nalazima iz kasne antike i ranog srednjeg vijeka, poznatima kao kultura Komani-Kruja. Znanstvenici ističu da je ova ranoosrednjovjekovna populacija bila iznimno mala – procjenjuje se na svega 8.000 do 11.000 ljudi.
Unatoč malobrojnosti, populacija nije pokazivala znakove genetskog srodstva u srodstvu (inbreedinga), što sugerira da su održavali kontakte sa susjednim skupinama. Iz te male jezgre razvile su se obje glavne dijalektalne skupine, i sjeverni Gegi i južni Toski, koje dijele isto srednjovjekovno genetsko podrijetlo, prenosi Index.hr.
Tragovi drevnih migracija Roma i Grka
Osim rješavanja albanske etnogeneze, studija je donijela i dva neočekivana povijesna otkrića:
- Prvi dokazi o Romima: kod tri analizirane osobe s lokaliteta Barç u Albaniji identificirano je južnoazijsko podrijetlo. Znanstvenici ovo smatraju jednom od prvih izravnih potvrda prisutnosti drevne DNA Roma na tlu Europe.
- Genetska veza s Indijom: na indijskom jezeru Roopkund pronađeni su ostaci osobe koja se genetski povezuje s modernim Grcima, a dijelila je segmente DNA sa srednjovjekovnim i modernim Albancima. Autori pretpostavljaju da je riječ o osobi podrijetlom iz grčkih zajednica u kojima se govorio albanski jezik.
(www.jabuka.tv | Foto: Sanjin Strukić / Pixsell)
The post Genetičko podrijetlo Albanaca seže do prapovijesnog zapadnog Balkana first appeared on Jabuka.tv.
Leave a Reply