Švicarsko proljeće 1954. godine. Kontinent se polako oporavljao od pepela Drugoga svjetskog rata. Zapadna Njemačka primljena je natrag u FIFA-u jedva četiri godine ranije, sa samo 18 međunarodnih utakmica iskustva od tada.
Mađarska je dominirala europskim nogometom kao nikad prije ni poslije. I svi su znali tko će biti prvak.
Ali nitko nije bio u pravu.
Portal Jabuka.tv donosi vam serijal o svjetskim prvenstvima u nogometu kroz povijest.
Posteri: Švicarska 1954. (lijevo), Švedska 1958. (desno). Foto: Footballhistory.org
Zemlja koja nije trebala biti domaćin
Peto Svjetsko prvenstvo održano je u Švicarskoj od 16. lipnja do 4. srpnja 1954. godine.
Atmosfera je bila potpuno drugačija od one četiri godine ranije u Brazilu. Bila je to snažna suprotnost strastvenoj publici koja je ispunjavala golemu Maracanãu.
Moglo bi se učiniti čudnim da tako mala zemlja kao Švicarska bude domaćin najvećega svjetskoga nogometnog turnira, ali bila je jedna od rijetkih europskih nacija koja nije bila osobito pogođena nedavnim ratom.
Za razliku od Urugvaja 1930. ili Brazila 1950., ovo nije bio turnir emocija i nacionalnih mitova.
Bio je to turnir golova, nasilja i jednoga od najvećih iznenađenja u povijesti sporta.
Format koji nitko nije volio
Format je predviđao prvu fazu s četiri skupine po četiri momčadi, iz kojih bi dvije napredovale u završnu nokaut-fazu. Svaka momčad odigrala je samo dvije grupne utakmice i nije se susrela sa svim ostalim momčadima u skupini.
Novoizabrani predsjednik FIFA-e izjavio je da će ovaj grupni format biti napušten na budućim svjetskim prvenstvima.
Kritike nisu bile neopravdane. Dvije skupine završile su s izjednačenim bodovima i zahtijevale baraž.
U obama slučajevima nenositelji – Švicarska i Zapadna Njemačka – ponovili su raniju pobjedu nad nositeljima, Italijom i Turskom.
Zahvaljujući tomu, Zapadna Njemačka je bez suočavanja s Južnom Korejom zaobišla najtežu skupinu.
Mađarska momčad uoči polufinala Svjetskog prvenstva protiv Urugvaja (4:2), Lausanne, 30. lipnja 1954. Na fotografiji (s lijeva): Bozsik, Grosics, Lóránt, Hidegkuti, Palotás, Budai II., Zakariás, Buzánszky, Lantos, Czibor, Kocsis. Izvor: FOTO: Fortepan / Magyar Hírek Folyóirat
Mađarski Zlatni tim i kocka Seppa Herbergera
Mađarska je dolazila kao apsolutni favorit. Njezin kapetan Ferenc Puskás smatran je u to vrijeme najboljim igračem na svijetu. Momčad je bila neporažena u 32 uzastopne utakmice.
Zapadnonjemački izbornik Sepp Herberger igrao je riskantno. Nije htio da njegova prva postava doživi poraz od snažnog protivnika dok pokušava zauzeti prvo, ionako beznačajno, mjesto u skupini, pa se kockao idući na lakši put kroz baraž i postavio rezervni sastav koji je izgubio 8:3 u Baselu.
Dodatna prednost bila je ta da Mađari nisu upoznali najbolje njemačke igrače – u slučaju da se obje momčadi sretnu opet.
Što se i dogodilo u finalu.
Puskása je ozlijedio zapadnonjemački branič Werner Liebrich te je morao propustiti sljedeće dvije utakmice Mađarske. Unatoč tomu, nastupio je u finalu, iako u upitnoj kondiciji.
Bitka u Bernu i rekord koji traje do danas
Četvrtfinale je donijelo nasilje na razini kakvu turnir nije vidio ni prije ni poslije. Mađarska je u jednoj od najnasilnijih utakmica u povijesti nogometa pobijedila Brazil 4:2, a dvoboj je ostao zloglasan kao “Bitka u Bernu“.
Prizor iz četvrtfinala Svjetskog prvenstva 1954. između Mađarske i Brazila – utakmice koja je ostala zapamćena kao “Bitka u Bernu”, 27. lipnja 1954. Izvor: Estadio (Santiago: Zig-Zag), br. 584, 24. srpnja 1954. / Public Domain
U međuvremenu su branitelji naslova iz Urugvaja eliminirali Englesku, također 4:2.
No pravi rekord pao je u drugom četvrtfinalu. Najviše pogodaka u jednoj utakmici Svjetskog prvenstva za muškarce postignuto je u četvrtfinalu između Austrije i domaćina Švicarske: Austrija je pobijedila 7:5.
Tih 12 golova nikad nije premašeno na muškim svjetskim prvenstvima.
Zapadna Njemačka svladala je Jugoslaviju 2:0, a zatim u polufinalu uvjerljivo porazila Austriju 6:1.
Čudo u Bernu
Wankdorf Stadion u Bernu primio je 60.000 gledatelja na finalu između Zapadne Njemačke i Mađarske – reprizi grupne utakmice u kojoj je Mađarska demolirala njemačke rezerviste 8:3.
Finale Svjetskog prvenstva 1954., 77. minuta drugog poluvremena: sudac Ling (Engleska) poništava pogodak Hansa Schäfera zbog zaleđa. Na fotografiji s lijeva: Grosics (Mađarska), Lantos (Mađarska), sudac Ling, Lóránt (Mađarska), Bozsik (Mađarska), Buzánszky (Mađarska), Hans Schäfer (Zapadna Njemačka), Helmut Rahn (Zapadna Njemačka). Izvor: ETH-Bibliothek Zürich, Bildarchiv / Comet Photo AG (Zürich) / Com_M03-0108-005-0003 / CC BY-SA 4.0
Na dan utakmice počela je padati kiša – u Njemačkoj su je nazvali “Fritz-Walter-Wetter” jer je kapetan Zapadne Njemačke Fritz Walter navodno igrao najbolje po kišnom vremenu, što se pripisivalo malariji koju je prebolio tijekom rata.
Adi Dassler iz Adidasa opremio je zapadnonjemačku momčad novom vrstom kopački s izmjenjivim čepovima koji su zamijenjeni u poluvremenu.
Puskás je u finalu doveo Mađarsku u vodstvo već u šestoj minuti, a Zoltán Czibor dodao je drugi dvije minute kasnije – činilo se da će predturnirski favoriti uzeti naslov.
No Max Morlock smanjio je u desetoj minuti, a Helmut Rahn izjednačio u devetnaestoj.
U drugom poluvremenu Mađarska je promašivala prilike. Tek šest minuta prije kraja popularni njemački radijski komentator Herbert Zimmermann preporučio je Rahnu da puca iz daljine – što je ovaj i učinio.
Drugi Rahnov gol doveo je Zapadnu Njemačku na 3:2. Puskás je potom pogodio mrežu, ali linijski je sudac signalizirao zaleđe. Nakon konzultacije od jedne minute, sudac William Ling poništio je pogodak.
Finale Svjetskog prvenstva 1954., 86. minuta drugog poluvremena: Puškaš posljednjim naporom postiže pogodak za 3:3, no sudac Ling poništava ga zbog zaleđa na znak linijskog suca Griffithsa. Na fotografiji s lijeva: Kocsis (Mađarska), sudac Ling, Jupp Posipal (Zapadna Njemačka), Werner Liebrich (Zapadna Njemačka), Puškaš (Mađarska). Izvor: ETH-Bibliothek Zürich, Bildarchiv / Comet Photo AG (Zürich) / Com_M03-0108-005-0010 / CC BY-SA 4.0
U Njemačkoj je taj dan zauvijek ostao zapamćen kao “Das Wunder von Bern” – Čudo u Bernu.
Za Mađare je poraz bio katastrofa i ostao je kontroverzan zbog navodnih sudačkih pogrešaka i optužbi za doping.
Puskás je optužio Nijemce za korištenje dopinga, ali ga je FIFA prisilila da povuče optužbe.
Pedeset godina kasnije jedan je svjedok potvrdio da je pronašao injekcijske igle u njemačkoj svlačionici nakon finala.
Studija Sveučilišta u Leipzigu iz 2010. iznijela je tvrdnju da su zapadnonjemački igrači primili injekcije metamfetamina.
Dodjela pehara 1954. Foto: Footballhistory.org
Turnir rekorda
Na turniru je postavljeno nekoliko vječnih rekorda, uključujući najviši prosječni broj golova po utakmici. SP 1954. uključivalo je 26 utakmica s čak 140 golova – nevjerojatnih 5,38 po utakmici. Taj rekord nikad nije srušen.
Najbolji strijelac bio je Mađar Sándor Kocsis s 11 golova, srušivši dotadašnji rekord za tri pogotka.
Švedska 1958.: novi kontinent na vlasti
Četiri godine kasnije nogomet se vratio u Skandinaviju. I vratio se s jednim sedamnaestogodišnjakom koji je promijenio sve.
Šesto Svjetsko prvenstvo odigrano je u Švedskoj od 8. do 29. lipnja 1958. Jedino je to Svjetsko prvenstvo koje je ugostila jedna nordijska zemlja.
Na izdanju 1958. sve zemlje u nogometnom svijetu bile su uključene u kvalifikacije koje su vodile do završnog turnira. Prvi put u povijesti Svjetskog prvenstva sve četiri britanske nacije bile su na turniru.
Mađarska revolucija i pad jedne ere
Između 1954. i 1958. Mađarska je doživjela revoluciju. Mađarska je postala istrošena sila. Izgubila je svoje najbolje igrače dvije godine ranije kada su pobjegli u valovima neuspjele pobune protiv komunističkog režima.
Zlatni tim koji je fascinirao Europu raspao se – ne na terenu, nego na ulicama Budimpešte.
Od momčadi iz 1954. samo su vratar Gyula Grosics, branič József Bozsik i napadač Nándor Hidegkuti ostali u sastavu.
Čovjek od 13 golova
Dok je Mađarska padala, Francuska je imala čovjeka koji je sam pisao povijest. Just Fontaine postigao je 13 golova na jednom turniru – rekord koji nije srušen do danas.
U skupini je Fontaine zabio šest golova. U četvrtfinalu još dva. U polufinalu još jedan, ali Francuska je izgubila od Brazila koji je iskoristio ozljedu Roberta Jonqueta.
Najiskusniji branič Francuske slomio je nogu u sudaru s Vavãom i Francuska je do kraja igrala s desetoricom.
Brazil je dominirao ostatkom susreta, a Peléov hat-trick donio je pobjedu 5:2.
U utakmici za treće mjesto Fontaine je postigao još četiri gola u pobjedi Francuske nad Zapadnom Njemačkom 6:3. Ukupno 13 golova na jednom turniru rekord je koji stoji i danas.
Pelé i volej koji je paralizirao publiku
Brazil je stigao u Švedsku s jednim iznenađenjem: Pelé i Garrincha nisu nastupali sve do posljednje grupne utakmice Brazila protiv Sovjetskog Saveza.
Izbornik ih je čuvao. No kad su ušli – turnir se promijenio.
Nakon mlakog remija u premijeri s Engleskom, dvojici novih igrača dan je prostor u sljedećoj utakmici. Brazil je stigao do samoga kraja, a 17-godišnji Pelé bio je najmlađi igrač u finalu Svjetskog prvenstva.
U finalu protiv Švedske Pelé je postigao jedan od najupečatljivijih golova u povijesti natjecanja.
Trenutak prije voleja Peléa 1958. Foto: Footballhistory.org
Visoka lopta u kazneni prostor, Pelé skače i zaustavlja je prsima pred braničem, zatim lobom preskače sljedećega braniča i volejem šalje loptu u mrežu.
U dobi od 17 godina Pelé je istovremeno postao najmlađi igrač koji je nastupio, zabio gol i pobijedio u finalu Svjetskog prvenstva.
S druge strane, Nils Liedholm postao je najstariji strijelac u finalu Svjetskog prvenstva u dobi od 35 godina i 263 dana.
Finale u Stockholmu
Finale je odigrano u Solni, na stadionu Råsunda, pred 50.000 gledatelja. Brazil je primio gol već u četvrtoj minuti. Ipak, Vavã je brzo izjednačio, a potom i preokrenuo rezultat do poluvremena.
Finale je donijelo pobjedu Brazila nad domaćinom Švedskom konačnim rezultatom 5:2, što je bio rekord po broju golova pobjednika u finalu Svjetskog prvenstva.
Brazil je kući odletio s trofejom i jednim imenom koje će sljedeća dva desetljeća biti sinonim za nogomet – Pelé.
Pelé u dvoboju sa švedskim vratarom Kalleom Svenssonom u finalu Svjetskog prvenstva 1958., Stockholm, 29. lipnja 1958. Izvor: Scanpix / SVT / Public Domain
Turnir je obilježio i prvi slučaj da europska zemlja domaćin nije bila pobjednica, kao i prvi put da su se u finalu susrele reprezentacije s različitih kontinenata.
Za četiri godine Čile će biti domaćin gdje mladog Peléa čeka grozna sudbina.
Saznaj više o povijesti svjetskih nogometnih prvenstava
(www.jabuka.tv )
The post Svjetska prvenstva 1954. – 1958. | Čudo u Bernu i mladić koji je postao kralj nogometa first appeared on Jabuka.tv.
Leave a Reply