Lana Ponting, koja je u tinejdžerskim godinama mjesec dana bila na liječenju u Memorijalnom institutu Alan, izjavila je da je u toj bivšoj psihijatrijskoj bolnici u Montrealu, u Kanadi, bila podvrgnuta tajnim eksperimentima američke Centralne obavještajne agencije.
Zbog toga je tužila CIA-u.
Ponting tvrdi da je u bolnici, u kojoj je bila smještena mjesec dana u travnju 1958. godine, nakon što je sudija naredio da se ona, tada šesnaestogodišnjakinja, podvrgne liječenju zbog „neposlušnog“ ponašanja, postala jedna od tisuća ljudi nad kojima su vršeni eksperimenti u okviru strogo povjerljivog istraživanja CIA-e o kontroli uma, prenosi BBC.
Ona je jedna od dvije imenovane tužiteljice u kolektivnoj tužbi kanadskih žrtava eksperimenata i tvrdi da je nakon prijema u bolnicu postala, a da toga tada nije bila svjesna, sudionica tajnih eksperimenata CIA-e poznatih kao MK-Ultra.
BBC navodi da su tijekom Hladnog rata testirani učinci psihodeličnih droga poput LSD-a, elektrošokova i tehnika ispiranja mozga na ljudima bez njihovog pristanka u više od 100 institucija – bolnica, zatvora i škola u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi. Ponting je rekla da je slušala neprekidne snimke na kojima se iznova i iznova ponavljalo: „ti si dobra djevojka, ti si loša djevojka“.
Medicinski kartoni pokazuju da je Lani Ponting davan LSD, kao i droge poput natrijum amitala, barbiturata, dezoksina, stimulansa, kao i azot-oksida, sedativa poznatog kao „plin za smijeh“.
Surova istina o eksperimentima MK-Ultra prvi put je izašla na vidjelo 1970-ih, a od tada je nekoliko žrtava pokušalo tužiti SAD i Kanadu.
Tužbe u SAD-u uglavnom nisu bile uspješne, ali je 1988. godine kanadski sudac naložio američkoj vladi da za devet žrtava isplati po 67.000 dolara (57.623 eura), a 1992. godine kanadska vlada isplatila je 100.000 kanadskih dolara (oko 68.804 eura u to vrijeme) svakoj od 77 žrtava, ali nije priznala odgovornost.
Powered by WPeMatico