Mladi mostarski robotičari vratili su se sa Svjetske robotičke olimpijade koja se održala u Panami, gdje su postigli zapažen uspjeh i još jednom potvrdili da se upornost i znanje isplaćuju. Tim koji je prije četiri godine osvojio prvo mjesto na robotičkoj olimpijadi, sada je ponovno zablistao.
Put od skromne učionice u Mostaru, u kojoj su mladi robotičari cijelo ljeto planirali, programirali i testirali svoje prototipe, do impresivne dvorane u Panami bio je ispunjen izazovima, koje su ovi talentirani srednjoškolci uz svoje mentore i timski rad uspješno svladali, te rame uz rame stali s predstavnicima 181 zemlje svijeta. Osvojili su 31. mjesto, kao i nagradu za kreativnost, komunikaciju i duh zajedništva.
Iva Tomić, robotičarka:
„Mi smo jako zadovoljni, nama je bilo prvenstveno važno da se zabavimo, da predstavimo zemlju na najbolji mogući način i da naš robot da sve od sebe, što je i učinio, a mi smo ispunili sva naša očekivanja.“
Zadatak je bio dizajnirati i programirati robota koji se suočava s izazovima inspiriranim očuvanjem prirode, zaštitom ekosustava i održivim razvojem.
Kenan Nuhić, robotičar:
„Dugo smo se pripremali, skoro cijelo ljeto, svaki dan, razmišljali o dizajnu, što ćemo staviti na robota, kako ćemo ga unaprijediti. Ovo je finalna verzija, ali prije toga je bilo mnogo verzija. Najveći problemi imali smo sa sustavom za podizanje jer robot cijeli treba držati na jednom malom konopcu, imali smo problema i s balansiranjem robota jer bi se naginjao na jednu stranu, ali sve smo to uspjeli riješiti i robot sada radi besprijekorno.“
Njihovi roboti nisu samo spoj žica i senzora, već snova, ideja i upornosti, a sve to ponijeli su sa sobom na drugi kraj svijeta. Jer kažu, robotika za njih nije samo hobi, to je strast, a svaka prepreka motivirala ih je da budu još bolji.
Hamza Kolaković:
“Radili smo svi zajedno, uz pomoć mentora, naravno. Davali smo svoje ideje i na kraju smo došli do ovoga.“
Iva Tomić, robotičarka:
„Kraj osmog mjeseca bio je, pa smo bili malo uplašeni ako sustav za penjanje ne bude funkcionirao, natjecanje je brzo, bilo je stresno, ali taj osjećaj euforije učinio nas je jačima, pa i ako ne uspijemo, naći ćemo neki način, ali uspjeli smo.“
Njihova posvećenost i rad prepoznati su izvan granica naše zemlje, ali unatoč tome što predstavljaju BiH u najboljem svjetlu, značajnija podrška vlasti i dalje izostaje, čak toliko da su prisiljeni kupovati avionske karte za natjecanja na rate.
Anes Hadžiometović, mentor:
„Da nam nije bilo sponzora, ne bismo ni vidjeli natjecanja. Što se tiče državnih institucija, to je vrlo oskudno, od toga se može kupiti jedna ili maksimalno dvije karte, a treba i za pripreme, opremu, smještaj, hranu, karte, jer Panama je na drugom kraju svijeta.“
Zbog ograničenih sredstava često su prisiljeni propustiti važna natjecanja, no ipak vjeruju da će njihov rad biti prepoznat i cijenjen te da će vlasti BiH u budućnosti pružiti konkretniju podršku na svakom koraku njihovog puta prema svjetskim uspjesima.
Powered by WPeMatico