Nema radnika. Nitko neće raditi. Svi bi plaćali, ali nitko ne bi zapeo. Tako to barem izgleda iz fotelje poslodavaca. A onda na natječaj za tisuću radnih mjesta stigne više od 18.000 prijava. Gdje su ti veliki besposličari? Njemački maloprodajni div Lidl privukao je tisuće ljudi u Bosnu i Hercegovinu koji očito žele raditi, ali i zaraditi dovoljno da od svoje plaće žive, a ne samo spajaju kraj s krajem, piše Oslobođenje.
Omjer snaga
Sindikalna potrošačka košarica za listopad 2026., prema izračunu Saveza samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine, iznosila je 3.594,20 KM.
Prosječna isplaćena plaća u Federaciji BiH za rujan 2026. iznosila je 1.741 maraka. Minimalna plaća iznosi 1.027 KM. Pokrivenost sindikalne potrošačke košarice prosječnom plaćom iznosila je 48,44 posto, a minimalnom plaćom 28,58 posto, priopćio je Sindikat.
Kada minimalna plaća pokriva tek nešto više od četvrtine osnovnih potreba, jasno je zašto radnici češće biraju, odbijaju poslove i traže bolje uvjete. Vrijeme je da poslodavci shvate da za minimalnu plaću više ne mogu očekivati da će zaposlenik biti dostupan kad god je potrebno i da će uvijek raditi koliko se od njega traži.
“Ako ti nećeš, netko drugi hoće”, rečenica koja se godinama koristi kako bi se radnici prisilili na niske plaće i loše uvjete odavno je zastarjela. Sve je manje radnika, a još manje onih koji su spremni raditi za minimalnu plaću. Dok cijene rastu, pitanje više nije tko želi posao, već tko nudi posao od kojeg se može živjeti.
Definitivno nemamo 18.000 nezaposlenih trgovaca. Stalna je potražnja za radnicima za ovaj sektor. Među 18.000 koji su se prijavili na natječaj sigurno ima i onih koji već rade u trgovini, ali nisu zadovoljni uvjetima pod kojima rade, a vjerojatno ni svojim primanjima. Dobrovoljno služenje, koje je bilo vrlo negativna karakteristika ovog sektora, definitivno se više ne može smatrati pravilom. Promijenio se odnos snaga na tržištu rada između poslodavaca i radnika. Radnici više ne daju prioritet samo prihodima. Evo, na primjer, Lidl svojim radnicima nudi dva slobodna dana, kaže za Oslobođenje Mersiha Beširović, predsjednica Sindikata radnika trgovine i uslužnih djelatnosti Bosne i Hercegovine.
Radnici, dakle, sve više vode računa o tome koliko rade, koliko slobodnog vremena imaju i pod kojim uvjetima obavljaju svoj posao. Spremnost na prihvaćanje bilo kakvih uvjeta pripada prošlosti?
Prije pet godina, na primjer, radnicima je najvažnija bila plaća. Danas oni stvarno cijene svoje slobodno vrijeme. Zaista moramo ulagati u radnu snagu, u njihova prava, u bolje uvjete rada, u veću atraktivnost samog radnog mjesta u trgovini, ali i u povećanje ljudskih kapaciteta, smatra Beširović.
Ekonomist Igor Gavran kaže da impresivan broj prijava za relativno mali broj radnih mjesta u Lidlu najbolje pokazuje da su građani Bosne i Hercegovine vrlo spremni raditi.
Ne radi se samo o direktorskim pozicijama, već i o poslovima koji uključuju ručni rad i brojne druge aktivnosti koje možda nisu najpopularnije ili najlakše, a obavljaju se i u mnogim drugim trgovinama. Jasno je da je taj interes toliko velik jer se od Lidla očekuje da bude odgovoran poslodavac, da su radnici adekvatno plaćeni, da su im ugovori i prava zajamčeni. U takvim uvjetima domaći radnici jedva čekaju raditi, kaže Gavran, naglašavajući da je ova situacija demantirala tvrdnje poslodavaca koji žele uvoziti jeftinu radnu snagu.
Rad bez dostojanstva
Oni poslodavci koji vrlo često daju uvredljive i ponižavajuće izjave o našim radnicima i nezaposlenima, tvrde da su naši ljudi lijeni, da ne žele raditi, da odbijaju poslove, da nezaposleni zapravo ne traže posao… Poslodavci bi trebali cijeniti svoje radnike, stvarati i nuditi radna mjesta dostojna radnika, cijeniti ih financijski i na svaki drugi način, a onda će i oni imati taj interes. Tada naši građani neće napuštati BiH da rade negdje drugdje. Treba nam što više tvrtki koje pobuđuju ovakav interes, što veća konkurencija na tržištu… Mora se spriječiti svaka mogućnost uvoza radne snage za zamjenu domaćih radnika, zaključuje Gavran.


















Leave a Reply