U Delnicama je u subotu održan susret hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji posvećen duhovnoj i psihološkoj podršci, suočavanju s ratnim traumama te važnosti oprosta.
Program je uključivao misno slavlje koje je predvodio riječki nadbiskup Mate Uzinić, kao i panel-raspravu na kojoj se govorilo o iskustvima iz Domovinskog rata i posljedicama koje traume mogu ostaviti na obitelji i buduće generacije.
Na susretu su sudjelovali članovi Kluba 138. brigade Hrvatske vojske „Goranski risovi“ i njihove obitelji. Organizaciju su podržali Ministarstvo hrvatskih branitelja, Odsjek za pastoral branitelja Riječke nadbiskupije i Općina Mrkopalj.
Od suočavanja s traumom do oprosta
Uoči panel-rasprave održana su predavanja patera Mije Nikića, Danijele Mihaljević i Šime Đulića. Govorili su o suočavanju s traumama i procesu oporavka, međugeneracijskom prijenosu traumatskih iskustava te važnosti ljubavi prema bližnjemu.
Jedna od glavnih poruka susreta bila je da budućim generacijama treba ostaviti poruku ljubavi i praštanja, a ne teret mržnje i nerazriješenih ratnih iskustava.
Sudionici su istaknuli kako je za to potrebno priznati vlastite strahove, ali i jasno se suočiti s onim što u prošlosti nije bilo dobro. Panel-raspravu moderirao je novinar Marinko Krmpotić.
Uzinić: Posljedice rata osjećaju i oni koji ga nisu doživjeli
Izaslanik ministra hrvatskih branitelja, general Ivan Pokaz, na kraju rasprave izrazio je zadovoljstvo održanim susretom i temama o kojima se razgovaralo. Predložio je i organizaciju novih susreta usmjerenih na duhovnu i psihološku podršku braniteljima i njihovim obiteljima.
Riječki nadbiskup Mate Uzinić posebno je istaknuo kako u razgovore o ratnim traumama treba uključiti i generacije koje nisu izravno svjedočile ratu, ali i danas osjećaju njegove posljedice.
„To su naši mladi koje doista trebamo, kako je govorio general Nojko Marinović, učiti ne mrziti, nego pamtiti. A pamćenjem koje nije ispunjeno mržnjom događa se i opraštanje“, kazao je Uzinić.
„Moramo se suočiti i s onim što su neki učinili u naše ime“
Jedna od tema koja je izazvala reakcije među sudionicima bilo je pitanje odgovornosti za zločine počinjene tijekom Domovinskog rata.
Uzinić je naglasio kako je za mogućnost pomirenja i ozdravljenja važno govoriti i o zločinima koje su pojedinci počinili nad drugima, a ne samo o stradanjima vlastite strane.
„Glavno pitanje za mogućnost pomirenja i za izlječenje trauma jest zločin koji su neki u naše ime počinili nad drugima. Mislim da je to bitna stavka s kojom se moramo suočiti ako želimo biti zdravo društvo i ne ponavljati u budućnosti pogreške koje se, nažalost, kako vidimo i kod nas i u svijetu, ponavljaju“, rekao je riječki nadbiskup.
Svoje je stajalište usporedio s načinom na koji se Crkva suočavala sa slučajevima pedofilije među svećenicima.
„Mogu se ja kao svećenik opravdavati da ima pedofilije u drugim krugovima – ima je, ali to ne opravdava svećenike koji su to učinili. Tek kad smo se mi kao Crkva od toga ogradili i to osudili, možemo o tome početi iskreno razgovarati i vidjeti pogreške koje smo napravili“, kazao je.
Dodao je kako se ista logika, prema njegovim riječima, može primijeniti i na hrvatske branitelje.
„Zašto bih se ja morao stidjeti zato što su neki svećenici počinili ono što su počinili, izdajući svećenička načela? Isto vrijedi za branitelje. Zašto bi se svi hrvatski branitelji morali crvenjeti zbog onog što su neki među njima, izdajući načela, počinili?“, upitao je Uzinić.
Njegove su izjave izazvale reakcije dijela branitelja koji su naglasili da su Domovinski rat vodili časno te da je, prema njihovu stavu, tek malen broj pripadnika hrvatske strane počinio zločine.
Ratne traume mogu se prenijeti i na djecu
O vlastitom iskustvu govorila je Danijela Mihaljević, koja je tijekom rata izgubila supruga. Istaknula je kako suočavanje s traumom nije važno samo zbog pojedinca, već i zbog djece koja mogu nositi posljedice iskustava svojih roditelja.
„Mislim da samo tako svojoj djeci ostavljamo budućnost. Suoči se s činjenicama, budi svjestan tko si, ali nemoj poricati ono što nije bilo dobro. To ne znači da zbog toga manje vrijedimo ili da manje volimo svoju državu, samo se suočavamo s istinom na način da smo tu istinu izgovorili trezveno“, poručila je Mihaljević.
Naglasila je kako se roditeljske traume mogu prenijeti na djecu čak i kada se o njima izravno ne govori.
„Moramo naći način kako ih osloboditi od mržnje i učiti ljubavi“, zaključila je.
Borak.tv
Leave a Reply