Tri dana u Međugorju bila su ispunjena druženjem, učenjem, sportom i novim iskustvima. Down kamp 2026., koji je od 11. do 13. rujna organizirala Udruga za Down sindrom Mostar, okupio je sudionike u FoRestu Međugorje s jednim važnim ciljem – pružiti im priliku da budu što samostalniji.
Kamp nije bio zamišljen kao klasični izlet. Svaki dan donosio je situacije u kojima su sudionici sami birali, pokušavali, učili i preuzimali odgovornost za ono što rade.
A upravo su se u tim malim koracima događale najveće stvari.
Od pospremanja kreveta do samostalnog doručka
Jedan od temelja kampa bila je samostalnost u svakodnevnom životu.
Sudionici su sami uređivali svoje bungalove, slagali odjeću, brinuli o osobnim stvarima i održavali svoj prostor. Jutarnje rutine, poput osobne higijene, oblačenja i pospremanja kreveta, također su bile dio svakog dana.
Nakon toga slijedili su doručak i aktivnosti u kojima su sudionici ponovno imali priliku napraviti što više toga sami.
Birali su hranu, pripremali mjesto za stolom, posluživali se i nakon obroka pospremali za sobom.
Volonteri i stručni suradnici bili su uz njih, ali pomoć su pružali onda kada je ona doista bila potrebna.
Kreativnost uz umjetnu inteligenciju
Posebnu pažnju privukla je radionica „Zamisli ovo…“, koju je vodio umjetnik Dalibor Nikolić, uz potporu Federalnog ministarstva kulture i sporta.
Sudionici su tijekom sva tri dana istraživali mogućnosti novih tehnologija i umjetne inteligencije. Svoje ideje pretvarali su u vizualne sadržaje, a radionica je pokazala koliko toga mogu stvoriti kada im se pruže pravi alati i sloboda.
Program je bio prilagođen različitim interesima i sposobnostima sudionika.
Mlađi su sudjelovali u kreativnim i glazbenim radionicama, dok su odrasli nastavili rad na digitalnim sadržajima.
Sport, voda i „poligon za marince“
Ni kiša nije pokvarila planove.
Kada bazen zbog vremena nije bio opcija, na programu su se našle vježbe, trčanje, preskakanje i zadaci kojima su sudionici razvijali ravnotežu, koordinaciju i spretnost.
Sami su taj izazovni poligon prozvali „poligonom za marince“.
Čim su se vremenski uvjeti popravili, aktivnosti su preseljene na bazen. Pod stručnim vodstvom dr. sc. Franje Lovrića i profesora kineziologije, sudionici su radili na kretanju u vodi, osnovama plivanja, koordinaciji i ravnoteži.
Priča, glazba i puno razloga za slavlje
Kamp je imao i svoju kreativnu i zabavnu stranu.
Radionica „Crvenkapica na drugačiji način“, koju je vodila Tanja Bevanda uz sudjelovanje glumice Alene Džebo, spojila je priču, pokret, komunikaciju i maštu.
Glazbena radionica „Veseli ritmovi“ donijela je još više pjesme i pokreta, a jedna je večer bila posebno vesela.
Naime, proslavljen je 18. rođendan Barbare.
Uz glazbu Ivana Ljubića, pjesmu i ples, sudionici su brzo preuzeli mikrofon i pokazali da im zabave ne nedostaje. Nakon cijelog dana aktivnosti, energija je ponovno bila na visokoj razini.
Učili su i roditelji, stručnjaci i kulturni djelatnici
Down kamp nije bio namijenjen samo sudionicima.
Za roditelje je održana radionica koju je vodila Sevdija Kujović, predsjednica Udruge „Život s Down sindromom Federacije BiH“. Razgovaralo se o iskustvima i načinima dodatnog osnaživanja roditelja i članova Udruge.
Organizirana je i radionica „Kultura pripada svima“, namijenjena kulturnim djelatnicima. Alena Džebo i Dalibor Nikolić govorili su o uključivanju osoba s Down sindromom u kulturne i društvene sadržaje te o važnosti pristupačnosti kulture.
Najvažnije pitanje postavili su sami sudionici
Na kraju kampa došao je trenutak za razgovor o svemu što su tijekom tri dana prošli.
Na radionici „Sada znam da mogu“ sudionici su govorili o tome što im se svidjelo, što su naučili, koga su upoznali i što bi voljeli raditi sljedeći put.
Njihove ideje već su postale svojevrsni plan za budućnost.
Prije odlaska čekao ih je još jedan zadatak – samostalno spakirati stvari i provjeriti bungalove.
Tako je kamp završio gotovo ondje gdje je i počeo. Prvog dana trebalo je raspremiti stvari i preuzeti brigu o vlastitom prostoru, a posljednjeg ih je dana trebalo ponovno samostalno spakirati.
Kamp koji je okupio cijelu zajednicu
Da bi se sve ovo ostvarilo, pobrinuli su se brojni ljudi.
Važnu potporu pružio je Mostar Half Marathon kroz humanitarnu akciju CHARITY SLOT „21 kilometar za 21. kromosom“, a svoj doprinos dali su i voditelji radionica, stručni suradnici i volonteri.
Posebno su se istaknuli volonteri mostarske Frame – Niko, Laura i Lorena, koji su sudionicima bili podrška tijekom svih aktivnosti.
Udruga zahvaljuje i FoRestu Međugorje na gostoprimstvu te svima koji su svojim znanjem, vremenom i angažmanom pomogli u organizaciji kampa.
Jer ono što se tijekom tri dana događalo u Međugorju nije bilo samo nekoliko radionica i izleta.
Bio je to prostor u kojem su sudionici mogli pokušati nešto sami, pogriješiti, ponovno pokušati i na kraju vidjeti da mogu više nego što možda misle.
I zato je Down kamp 2026. završio s možda najvažnijom lekcijom – ne samo za njegove sudionike, nego i za sve koji su ga pratili.
Mogu pokušati. Mogu naučiti. Mogu biti samostalniji.
Borak.tv
Foto: Udruga za Down sindrom Mostar
Leave a Reply