Ljudi u Dalmaciji sve teže pristaju raditi u poljoprivredi jer se taj posao doživljava kao fizički težak i društveno “neatraktivan”, dok druge djelatnosti, mladi misle, nude bolju poziciju u društvu i možda više novca. Ako se konobarski posao plaća između 1200 i 1500 eura mladi će radije to prihvatiti nego posao u vinogradu, masliniku, farmi za isto toliko novca. Čak ako im se ponudi i više, malo će njih to prihvatiti. Jer ih je, valjda, sramota ili što već…
I ovaj oglas svjedoči o tome. Naime, žena u Šibeniku traži nekoga da joj radi u masliniku i vinogradu. Stavila je oglas u grupi koja broji tisuće i tisuće članova, ali nitko joj se nije javio. Nitko! Osim jednog komentatora koji joj je dobrohotno napisao da će prije naći doktora, nego nekoga tko bi htio držati motiku.
Čak je nitko nije pitao ni koliko novaca nudi, ništa! Mladi očito maštaju o instagramima, tiktokovima, influencanju i kruvu bez motike.
Mediji su već pisali kako se ruralna područja Dalmatinske zagore i otoka ubrzano prazne, a većina registriranih poljoprivrednika starija je od 55-65 godina, dok je mladih vrlo malo.
Tu je i slabija zarada od poljoprivrede: bruto dodana vrijednost u poljoprivredi znatno je niža nego u industriji i turizmu, pa ljudi uz isti ili manji napor mogu više zaraditi u sezoni na moru, građevini ili u inozemstvu.
Tu su i teški uvjeti rada, jer poljoprivreda nema “radno vrijeme” – radi se na suncu, vikendima i blagdanima, ovisno o sezoni, što mnogi, posebno mlađi, doživljavaju kao život bez slobodnog vremena.
Onda je tu i imidž! Naime, poljoprivreda se u javnosti često prikazuje kao “zaostatak” – slabo obrazovani, nisko plaćeni ljudi, bez perspektive, pa mladi bježe od tog identiteta i sramota ih je motike.
Iako su dnevnice u poljima po Zagori posljednjih godina narasle i više nego dvostruko, vlasnici nasada i vinograda i dalje kažu da je gotovo nemoguće naći radnike. Razlog je kombinacija: domaći ljudi ili rade u turizmu, ili su otišli van, studenti ne žele fizički težak sezonski rad, a uvoz strane radne snage je administrativno kompliciran i ograničen.
Rezultat toga je da dio uroda – od mandarina u Neretvi do trešanja i maslina – ostaje neobran jer se ne isplati plaćati skupu radnu snagu uz niske otkupne cijene i rast troškova. Dok se ne podigne produktivnost (mehanizacija, modernizacija) i ne poboljša imidž i plaće u poljoprivredi, paradoks “ima zemlje, nema ljudi” u Dalmaciji vjerojatno će se još pojačavati.

Izvor: ljportal.com



