Gostujući u Dnevniku PLUS RTV Herceg-Bosne, ministar pravde Bosne i Hercegovine Davor Bunoza analizirao je najnovije odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetima “Begić” i “Demokratska fronta”, ocijenivši ih ključnima za buduću izbornu reformu i potvrdu ustavnog ustroja BiH utemeljenog na konstitutivnosti.
Konvencija ne jamči jednaku težinu glasa
Uz pojašnjenje kako je Sud u Strasbourgu odbacivanjem apelacija potvrdio da Europska konvencija ne jamči jednaku težinu svakog glasa, Bunoza se u razgovoru s urednikom Tihomirom Šutalom osvrnuo i na presudu “Kovačević”, sporni izbor novog suca koji bi u Europskom sudu za ljudska prava trebao predstavljati BiH, blokade zakona bitnih za europski put te problem državne imovine koji koči gospodarske investicije.
Bunoza je pojasnio je da je Sud donio ukupno četiri odluke, od kojih su dvije uvažene, a dvije odbačene.
DF nema status žrtve
Usvojene aplikacije odnose se na pravo Zlatana Begića na kandidaturu za predsjednika i dopredsjednika Federacije BiH te čelništvo Parlamentarne skupštine BiH. Bunoza, međutim, ističe kako u tim presudama sadržajno nema ničeg novog.
“Ustavni sud BiH je zapravo isto tako i presudio da se to pitanje mora riješiti i omogućiti svima da imaju pravo na kandidaturu”, podsjetio je ministar.
S druge strane, osvrnuo se na odbacivanje apelacije Demokratske fronte koja se žalila na intervencije visokog predstavnika u izbornoj noći 2022. godine. Iako se u dijelu sarajevske javnosti odbacivanje te apelacije pokušalo prikazati isključivo kao posljedica nepoštivanja rokova, Bunoza upozorava na prešućeni, ali ključni detalj presude.
“Europski sud je također zaključio da Demokratska fronta zapravo uopće nema status žrtve, nije pogođena tom mjerom, što u konačnici znači čak i da su ispoštovali rokove, ta aplikacija bi bila vjerojatno odbačena”, pojasnio je Bunoza.
Pobjeda Schmidta i konstitutivnosti
Ministar je posebno naglasio važnost odbacivanja aplikacije u predmetu Zlatana Begića, koji je smatrao da je diskriminiran i da mu se krši sloboda izražavanja jer u zakonodavnom procesu “manjina može spriječiti većinu”, odnosno jer Dom naroda može blokirati i spriječti stupanje na snagu zakon usvojen u Zastupničkom domu (odnosno jer je prigovarao da su ova dva zakonodavna doma ravnopravna). Begićev cilj bio je, prema Bunozinim riječima, stvaranje sustava u kojem odlučuje većina, a uloga konstitutivnih naroda gubi na važnosti, odnosno postaje nebitna.
Međutim, Europski sud za ljudska prava u ovom je slučaju iznio, prema ocjeni ministra Bunoze, jednu od najbitnijih rečenica do sada; da Europska konvencija o ljudskim pravima ne jamči jednaku težinu svakog glasa.
“Mi smo dosta puta slušali da su odluke Sejdić i Finci zapravo odluke koje ukazuju na to da se mora ispoštovati princip jedan čovjek, jedan glas. Međutim, sada se po prvi put Europski sud upustio u tu raspravu i zaključio da to uopće nije točno i da to nije pokriveno Konvencijom”, istaknuo je Bunoza.
Analizirajući sve četiri odluke Suda, ministar ih je ocijenio kao potvrdu trenutnog ustavnog uređenja.
“Velika pobjeda načela konstitutivnosti u Bosni i Hercegovini. Velika pobjeda ustavnog ustroja BiH, ali treba biti realan i reći – velika pobjeda i visokog predstavnika u vezi nametanja izbornog zakona”, zaključio je Bunoza.
Prepoznat problem bošnjačkog nametanja hravtskog člana Predsjedništva
Na novinarsku opasku kako i nedavna Rezolucija Vijeća Europe prepoznaje način izbora članova Predsjedništva kao glavni izvor nepovjerenja, Bunoza je potvrdio da izvješće u točki 63. upravo to pitanje definira kao „kamen spoticanja između hrvatske i bošnjačke zajednice“.
„Jasno je da se to odnosi na izbor hrvatskog člana Predsjedništva“, precizirao je ministar.
Posebno je skrenuo pozornost na točku 5. same Rezolucije koja nalaže da izborna reforma mora jamčiti osiguranje političkih predstavnika sva tri konstitutivna naroda i ostalih, sukladno sudskim odlukama. Time se, prema njegovim riječima, pobijaju tvrdnje dijela javnosti da je presuda u predmetu „Ljubić“ već provedena ili da je riječ o izmišljotini.
„Evo, čak i Parlamentarna skupština Vijeća Europe jasno ukazuje da ta odluka faktički nije provedena“, upozorio je Bunoza, zaključivši kako je Rezolucija poslala identične poruke kao i Europski sud za ljudska prava, bez obzira na to koliko se pojedini mediji trudili sakriti te činjenice.
Prekretnica u praksi Suda i kraj “sudskog aktivizma”
Osvrćući se na presudu Europskog suda u predmetu “Kovačević” i njenom utjecaju na unutarnji ustroj BiH kao i na mogućnost reorganiziranja izbornih jedinica, Bunoza je istaknuo kako je riječ o odluci koja je prekretnica u praksi Suda.
“Ja sam uvijek govorio da nakon te odluke više ništa neće biti isto”, naglasio je ministar, pojasnivši kako presuda jasno navodi da države, posebno one složene, mogu formirati onoliko izbornih jedinica koliko je potrebno da bi se zadovoljili ustavni kriteriji, te da te jedinice ne moraju biti simetrične.
Ovakvim stavom, prema njegovim riječima, Veliko vijeće Suda omjerom glasova 16 naprema jedan demantiralo je zagovornike građanske države koji su tvrdili da BiH treba biti jedna izborna jedinica.
“Vi možete organizirati više izbornih jedinica, koliko želite. Može biti i jedna, ako će zadovoljiti sve ustavne kriterije, ali uz temeljno načelo Bosne i Hercegovine, što nam poručuje Ustavni sud, a to je načelo konstitutivnosti naroda”, pojasnio je Bunoza.
Dodao je kako je Ustavni sud u više navrata potvrdio da demokracija u kontekstu BiH znači da “jedan narod ne bira drugom narodu predstavnike”. U tom svjetlu, presudu “Kovačević” vidi i kao osudu dosadašnjeg “sudskog aktivizma”.
“Europski sud je zapravo zaključio da je sudski aktivizam koji se događao zadnje desetljeće da se mijenja Ustav obično actio popularis, populizam, da tu nema povrede ljudskih prava, nego politički ciljevi da se promijeni Ustav”, ocijenio je Bunoza zaključivši kako ustavno ustrojstvo BiH nije protivno Konvenciji, ali ostaje obveza osiguranja prava na kandidaturu svima.
Govoreći o obvezi osiguravanja prava na biranje i kandidiranje, ministar je naglasio kako je na domaćim vlastima da pronađu model, ali uz imperativ zaštite konstitutivnosti kao temelja Bosne i Hercegovine, što, kako podsjeća, tvrdi i Ustavni sud BiH.
Sramotno da na listi kandidata za suca ESLJP nema Hravta
Bunoza se osvrnuo i na pitanje liste kandidata za novog suca Europskog suda za ljudska prava, na kojoj nema nijednog Hrvata.
“Ja nemam ništa protiv stručnosti tih kandidata, da se razumijemo. Međutim, postavlja se pitanje jesu li se poštivale sve različitosti u Bosni i Hercegovini”, kazao je Bunoza, izrazivši čuđenje informacijama koje su se pojavile u medijima da je u Povjerenstvu za sastavljanje liste bio član Demokratske fronte koji uopće nije pravnik.
Ministar je podsjetio da su u posljednjih 20 godina BiH u Strasbourgu predstavljali suci srpskog i bošnjačkog naroda, Ljiljana Mijović i Faris Vehabović. Upravo je Vehabovićevo izuzeće iz odlučivanja u predmetu “Begić” ocijenio “velikim šamarom za Bosnu i Hercegovinu”.
“Vrlo je bitno da je Europski sud njega izuzeo od odlučivanja o političkim predmetima. Ako je razlog zapravo njegovi stavovi koje je javno iznosio i protiv konstitutivnosti, to je samo dokaz da je sam Europski sud shvatio gdje je problem u BiH”, istaknuo je.
Bunoza je izrazio zabrinutost što se na predloženoj listi od tri kandidata, unatoč postojanju kvalificiranih stručnjaka s pravosudnim iskustvom, predstavnika hrvatskog naroda, nije našao nitko tko se tako izjašnjava.
“Zar je moguće da se na listi od tri kandidata nije mogao naći netko tko se izjašnjava kao pripadnik hrvatskog naroda? Samim tim zapravo šalje se jedna loša poruka svima nama u BiH. Moj stav je da budući sudac mora biti najstručnija osoba, ali moramo omogućiti svima realnu mogućnost, poštujući sve različitosti, što nam poručuje i Venecijanska komisija prilikom izrade zakona o VSTV-u”, zaključio je ministar pravde.
Blizu smo pregovorima s EU
Odgovarajući na pitanje o statusu Zakona o VSTV-u i Zakona o sudu BiH, ključnih uvjeta na europskom putu, Bunoza je otkrio da se u parlamentarnoj proceduri nalaze dvije verzije Zakona o VSTV-u, od kojih je jedna već usvojena u Zastupničkom domu, a obje su vrlo slične ili identične prijedlogu Ministarstva pravde. Također, na dnevnom redu Doma naroda je i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudu BiH.
“Dakle, mi smo vrlo blizu. Mi smo vrlo blizu da se usvoje i ti zakoni, i kad se usvoje, mi smo blizu nastavku otvaranja pregovora s EU”, optimističan je ministar, unatoč tvrdnjama dijela javnosti da je taj cilj daleko.
Ključ rješenja vidi u otklanjanju blokada u Domu naroda.
“Ako se ne možemo dogovoriti oko dnevnog reda, da barem pustimo prve točke – europske zakone koji su bitni za europski put BiH. Ne vidim što je tu sporno”, kazao je Bunoza, dodavši kako mnogi to nastoje prikazati kao politički problem, možda ne želeći prihvatiti činjenicu da je Vijeće ministara odradilo svoj dio posla i da je odgovornost sada na parlamentarcima.
Apsurdi s državnom imovinom
Govoreći o problemu državne imovine, Bunoza ga je ocijenio kao trenutačno najveću prepreku za razvoj općina i gradova. Istaknuo je kako mu se obraćaju načelnici i gradonačelnici iz svih stranaka, suočeni s pravnom nesigurnošću oko statusa gradskog građevinskog zemljišta.
„Sve je blokirano s obzirom na to da je visoki predstavnik nametnuo izmjene Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom te proširio zabranu na šume, šumska zemljišta i poljoprivredno zemljište“, pojasnio je ministar.
Iako Ustavni sud navodi da općine i gradovi imaju pravo raspolaganja građevinskim zemljištem, praksa je drugačija. Donošenje prostornih planova za stambena naselja, parkove ili industrijske zone faktički je pod blokadom jer se ta područja često vode kao poljoprivredno ili šumsko zemljište, zbog čega Pravobraniteljstvo pokreće tužbe.
Bunoza je upozorio na apsurdnu situaciju i nejednak tretman u dva entiteta.
„U Republici Srpskoj ne poštuju odluke visokog predstavnika, smatraju da ne postoji državna imovina. Zgrade se grade, stambene zgrade… Nedavno su izgradili bolnicu u Trebinju. Dok s druge strane, u Federaciji BiH, konkretno u Mostaru, zgrade se skoro i ne grade“, kazao je Bunoza, dodajući kako zbog toga cijene stanova dosežu i do 6000 KM, što mladim obiteljima onemogućuje kupnju nekretnine unatoč postojanju prostora za gradnju.
Posljedice su, tvrdi ministar, ogromne; investitori se povlače zbog pravne nesigurnosti i straha od retroaktivnog poništavanja dozvola.
„I sam visoki predstavnik je naglasio u svojoj izjavi da je svjestan da se kažnjavaju oni koji poštuju njegov zakon i da se te mjere moraju ublažiti“, podsjetio je gost Dnevnika PLUS.
Kao trajno rješenje vidi donošenje Zakona o državnoj imovini, no s obzirom na nedostatak konsenzusa, predlaže i alternativu.
„Ne vidim što je problem da visoki predstavnik povuče svoje nametnute zabrane ili da na neki način da autentično tumačenje na temelju kojeg bi se omogućilo investiranje i u Federaciji BiH“, zaključio je Bunoza.
Atmosfera straha
Na pitanje kako lokalni čelnici uopće mogu donositi odluke kada im prijeti rizik od pravnih sankcija zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika, Bunoza je odgovorio da je temeljni problem u nejasnoći nametnutih izmjena zakona.
“Nije jasno u smislu; a što s građevinskim zemljištem? Jer, ponavljam, prema stavu Ustavnog suda, građevinskim zemljištem upravljaju i raspolažu gradovi, iako titular ostaje i dalje država”, pojasnio je ministar.
Konfuzija nastaje, kako kaže, kada se gradovi moraju širiti na područja koja su trenutno poljoprivredno ili šumsko zemljište, a raspolaganje istim je zabranjeno. To je stvorilo atmosferu straha u Federaciji BiH.
“Meni načelnici doslovno kažu: ‘Evo, osigurali smo sredstva za izgradnju bolnice, ali ne smijemo graditi. Bojimo se da će nas tužiti, bojimo se da će nas kazneno progoniti, i sada na ta sredstva što smo osigurali plaćamo penale zato što ih nismo trošili na izgradnju’”, prepričao je Bunoza, nazivajući situaciju nevjerojatnom.
Priznao je i kako ga predstavnici međunarodnih institucija redovito pitaju zašto se taj problem ne rješava.
“Evo, prije par dana me čak to pitao i veleposlanik iz Kanade… ‘Pa zar je moguće da se ne možete razvijati i da nije riješeno pitanje državne imovine?’ Moguće je, i to pitanje moramo rješavati”, zaključio je ministar pravde BiH./HMS/
Izvor: hms.ba
