Struktura po dobi pokazuje smanjenje udjela djece i mladih te rast udjela starijih od 65 godina, što stvara sve veći teret na radno aktivnu populaciju
Podatak s posljednjeg popisa stanovništva iz 2013. godine da u Bosni i Hercegovini živi ukupno 3,531.159 stanovnika mnogi su već tad smatrali nerealnim i napuhanim. Danas, 12 godina poslije, dok novog popisa nema ni u najavi, samo najveći optimisti vjeruju da u BiH živi više od tri milijuna ljudi. Mnogi su skloniji vjerovati da se munjevito približavamo granici od 2,5 milijuna ljudi koji doista žive u BiH.
Rijetke općine u plusu
Primjerice, od 64 općine u Republici Srpskoj, samo šest ih ima više stanovnika nego 2020. godine. Sve druge bilježe pad. I u ovima koje bilježe više brojke – kao što su Banja Luka i Trebinje – rast je simboličan i nereprezentativan. Stoga realno zvuče tvrdnje da je stvarni broj stanovnika u RS-u odavno ispod milijuna.
Ništa bolja situacija nije ni u Federaciji BiH, što se najbolje vidi kroz pad broja djece u osnovnim i srednjim školama. Imamo problem s prirodnim prirastom, ali i dalje je gorući problem zapravo iseljavanje mladih. Procjenjuje se da je iz Bosne i Hercegovine u posljednjih pet godina otišlo tisuću doktora medicine i 200 liječnika specijalista, kako je navedeno u publikaciji Međunarodne organizacije za migracije. O broju radnika drugih profesija koji su privremeno ili stalno napustili BiH teško je i voditi evidenciju. Prirodni prirast u BiH već godinama je negativan: broj umrlih značajno nadmašuje broj rođenih.
U 2024. godini registrirano je 24.598 živorođene djece, dok je umrlo 35.595 osoba, što znači da je zemlja samo te godine izgubila više od 11.000 stanovnika po osnovi prirodnog kretanja. Trend pada rađanja nastavlja se i iz godine u godinu, broj novorođenih sve je manji, dok se proces starenja populacije ubrzava. Ukupna stopa fertiliteta ispod je razine jednostavne reprodukcije stanovništva, što znači da sadašnje generacije ne ostavljaju dovoljno djece da ih brojčano naslijede.
BiH danas spada među demografski
Visok udio stanovništva starijeg od 50 godina u ukupnoj radnoj snazi i nedovoljna uključenost žena u tržište rada dodatno ograničavaju potencijal za ublažavanje posljedica starenja stare zemlje, s medijanom starosti stanovništva od 45 do 46 godina. Struktura po dobi pokazuje smanjenje udjela djece i mladih te rast udjela starijih od 65 godina, što stvara sve veći teret na radno aktivnu populaciju.
Stručnjaci procjenjuju da je Bosna i Hercegovina u posljednjih desetak godina izgubila više od 300.000 ljudi samo po osnovi migracija, pri čemu se uglavnom iseljavaju mladi i obrazovani
U 2024. godini registrirano je 24.598 živorođene djece, dok je umrlo 35.595 osoba, što znači da je zemlja samo te godine izgubila više od 11.000 stanovnika po osnovi prirodnog kretanja
Procjene međunarodnih organizacija pokazuju da bi do 2050. godine ukupan broj stanovnika mogao pasti za oko 23 posto, na približno 2,45 milijuna, uz daljnje starenje radno sposobnog stanovništva. To znači da će se omjer uzdržavanih (djeca i stariji) i radno aktivnih dodatno pogoršavati, posebno u ruralnim i već osiromašenim sredinama.
Stručnjaci procjenjuju da je BiH u posljednjih desetak godina izgubila više od 300.000 ljudi samo po osnovi migracija, pri čemu se uglavnom iseljavaju mladi i obrazovani. Emigracija je danas najveći pojedinačni čimbenik demografskog pada jer svaka odseljena radno sposobna osoba znači i izgubljeni potencijal za rađanje djece u zemlji.
Zemlja staraca
Zemlja se suočava s “dvostrukim šokom”: istodobno gubi stanovništvo prema inozemstvu i bilježi premalo rođenih da nadomjesti ove odlaske. To se najviše osjeća u manjim općinama i pograničnim područjima, gdje čitava sela ostaju bez mladih obitelji i zatvaraju se škole. Demografske promjene već guraju mirovinski i zdravstveni sustav prema granicama izdržljivosti jer se broj korisnika mirovina i zdravstvenih usluga uvećava, dok broj zaposlenih koji ih financiraju opada.
Projekcije pokazuju da će radno sposobno stanovništvo u 2030-ima biti znatno manje i starije, što će dodatno usporiti ekonomski rast. Uz to, visok udio stanovništva starijeg od 50 godina u ukupnoj radnoj snazi i nedovoljna uključenost žena na tržište rada dodatno ograničavaju potencijal za ublažavanje posljedica starenja. Demografski pritisak traži istodobno reformu mirovinskog sustava, ulaganja u zdravstvo i politike koje će povećati zaposlenost, posebno žena i mladih.
Iako su u oba entiteta izrađene strategije populacijske politike i najavljene mjere podrške obiteljima s djecom, učinci na terenu za sada su skromni. Stručnjaci upozoravaju da jednokratne novčane naknade i parcijalne subvencije ne mogu same po sebi promijeniti trendove ako se usporedno ne poboljšaju uvjeti života, rada i stanovanja mladih obitelji.
Demografska kriza u BiH tako postaje pitanje ukupnog razvoja zemlje: bez stabilnog i dovoljno brojčanog stanovništva teško je održati javne sustave, privući investicije i planirati dugoročne reforme. Upravo zato demografi, ekonomisti i međunarodne institucije sve češće upozoravaju da je vrijeme za sveobuhvatne, a ne kozmetičke demografske mjere ako BiH želi izbjeći scenarij trajnog “tihog nestajanja”.
Objava Sve manje vremena za BiH da izbjegne scenarij trajnog “tihog nestajanja” pojavila se prvi puta na Ljubuški na dlanu.