U posljednjih desetak godina u Hrvatskoj se bilježi pad učestalosti kockanja među mladima, što stručnjaci povezuju s preventivnim programima i zakonskim ograničenjima. Ipak, određene skupine i dalje su u povećanom riziku, upozorava profesor Neven Ricijaš s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu.
„Posljednjih desetak godina bilježimo pad učestalosti kockanja, odnosno igranja igara na sreću, koji se povezuje s prevencijom i zakonskim intervencijama, a u povećanom su riziku mladići, osobito oni zainteresirani za sport“, ističe Ricijaš.
Profesor Ricijaš sa svojim timom s ERF-a i Klinike za psihijatriju Sveti Ivan godinama se bavi istraživanjem rizičnih ponašanja mladih, osobito u kontekstu bihevioralnih ovisnosti. Podsjeća kako je početkom 2000-ih u Hrvatskoj došlo do snažnog širenja tržišta igara na sreću, kada je velik broj srednjoškolaca po prvi put bio izložen novim oblicima klađenja i kockanja.
Prema istraživanjima od prije desetak godina, oko 30 posto srednjoškolaca redovito se kladilo na sportske rezultate, dok je taj udio danas pao na oko 10 posto. Iako je riječ o pozitivnom trendu, Ricijaš upozorava da je taj postotak i dalje viši u usporedbi s mnogim zapadnoeuropskim zemljama.
Kockanje je i dalje izrazito povezano s muškom populacijom. „Kockanje je muški fenomen“, naglašava Ricijaš, dodajući kako je omjer muškaraca i žena koji kockaju približno 9:1, što muškarce čini i rizičnijima za razvoj ozbiljnih problema.
Zašto kockanje opada među mladima
Iako se uzroci ne mogu precizno znanstveno izmjeriti, Ricijaš smatra da su padu kockanja pridonijeli zakonski okviri, ograničenja oglašavanja igara na sreću te veća društvena osviještenost o problemu. Mediji, škole i javnozdravstvene kampanje odigrali su važnu ulogu, a same igre na sreću za mlade više nisu novost, što je s vremenom smanjilo njihovu privlačnost.
No upozorava i na nove izazove koje donosi digitalni razvoj, posebno rast online klađenja i djelovanje ilegalnih priređivača igara na sreću, što otvara prostor novim oblicima rizika.
„Nevidljiva ovisnost“
Kockanje se često naziva „nevidljivom ovisnošću“ jer ne uključuje konzumaciju psihoaktivnih tvari niti ima jasne fizičke znakove. Osobe s ozbiljnim problemima mogu dugo funkcionirati bez vidljivih simptoma, dok se prvi znakovi najčešće očituju kroz emocionalne poteškoće, promjene raspoloženja, probleme sa spavanjem i financijske poteškoće koje se nastoje prikriti.
„Kod maloljetnika bi roditelji trebali biti posebno oprezni, ako vide ili saznaju da je dijete prodavalo neke svoje predmete, da pokušava na neobičan ili drukčiji način doći do novca, da im nestaju neki vrjedniji predmeti iz kuće…“, upozorava Ricijaš.
Posebno ističe da su mladi sportaši i mladi s izraženim interesom za sport, osobito nogomet, u većem riziku od razvoja problema s klađenjem.
„To je iz roditeljske perspektive dvosjekli mač. S jedne strane želimo uključiti djecu u sport, a s druge strane sport, zbog povezanosti sa sportskim klađenjem, istovremeno predstavlja rizik“, kaže Ricijaš.
Prevencija počinje u obitelji i školi
Ricijaš je i voditelj preventivnog programa „Tko zapravo pobjeđuje?“, koji se već deset godina provodi u školama kroz radionice za učenike, nastavnike i roditelje. Cilj programa je rano prepoznavanje rizičnih ponašanja i pravovremena intervencija.
Upozorava i na problem nedovoljne kritičnosti dijela roditelja, koji klađenje i lutrijske igre često ne doživljavaju kao kockanje. „Igranje svih vrsta igara na sreću je kockanje – od srećke i lota do ruleta“, naglašava Ricijaš, dodajući kako je sportsko klađenje posebno rizično zbog dostupnosti i stalne interaktivnosti putem digitalnih platformi.
Zaključno poručuje da je sustavno ulaganje u razvoj socio-emocionalnih vještina mladih jedan od ključnih načina prevencije, čemu je posvećen i rad njegovog istraživačkog tima, prenosi Index.hr.
Posušje.info
Objava Stručnjak upozorava: Sportsko klađenje i dalje veliki rizik za mlade pojavila se prvi puta na Posušje.info.