Brojni od naših sugrađana ne znaju da se na području Čapljine nekada nalazila družba školskih sestara Krista Kralja.
U Čapljinu je 1936. došao za župnika otac fra Andrija Jelčić, graditelj čapljinske crkve i franjevačke rezidencije. Fra Andrija je, kao Božji čovjek, dobro znao što znači sestarska nazočnost u nekom mjestu za vjerski i kulturni život. Uspio je, uz potporu tadašnjeg provincijala fra Mate Čuturića i mjesnog biskupa fra Alojzija Mišića, kao i ondašnje provincijalke S.M. Gertrude Neuwirth, omogućiti dolazak sestara franjevki iz Mostara u Čapljinu u kolovozu 1936.
Iznajmio je kuću s kućištem i dvorištem (površine 2.480m²) od gospođe Lujze Kestler. U ono vrijeme ta je kuća bila najljepša u Čapljini i na najljepšem položaju, i to ne samo fizički nego i zbog razloga koliko je dobra donijela kroz djelovanje sestara franjevki u to vrijeme. Sestre su u toj iznajmljenoj kući stanovale, otvorile su u njoj privatnu žensku stručnu školu i, što se tada nazivalo „zabavište“, odnosno današnji dječji vrtić.
Ministarstvo za trgovinu, industriju i obrt u Beogradu, te Ministarstvo prosvjete, također u Beogradu, te 1936. daju sestarskoj ženskoj stručnoj privatnoj školi i dječjem vrtiću u Čapljini pravo javnog djelovanja.
Sestre su u kući Kestlerovih stanovale i djelovale sve do sredine 1942. kada su se zbog stalnih prijetnji partizana morale preseliti u staru Čapljinsku školu, koja se tada nalazila u današnjoj Zrinsko-Frankopanskoj ulici, iznad nadvožnjaka u Čapljini. Tamo su u potpunosti nastavile raditi sve do listopada 1944. do dolaska partizana. Stara čapljinska škola srušena je 1955. jer je bila prepreka u izgradnji nove željezničke pruge u Čapljini.
Sestarska škola u Čapljini imala je dva pripravna razreda i tri razreda stručne nastave. U pripravne razrede mogle su se upisati samo one djevojke koje su završile četverogodišnju pučku školu.
Sestre su radile u dvije smjene; prijepodne i popodne. U svakom su razredu imale do tridesetak učenica, a u pripravnom nešto više. Uz katolkinje, školu je pohađao i manji broj djevojaka islamske vjeroispovijesti, što nam ukazuje na zajedništvo i poštivanje koje su sestre donijele u grad.
Sestre su dječji vrtić otvorile 1937. i bilo je šesnaestero djece u dobi od dvije i pol do sedam godina, dok se naredne godine taj broj udvostručio, a svake sljedeće broj djece se mijenjao iz godine u godinu. Kada su sestre morale prijeći u staru čapljinsku školu, dječji vrtić je bio premješten u podrumske prostorije obitelji Radoš koja je živjela uz staru školu. Kao što smo prije spomenuli rušenje stare škole i ova kuća je tada bila srušena.
Sestre su uz svoje glavno zanimanje u vrtiću i školi, organizirale zborno pjevanje u župi, poučavale u glazbi, pomagale u župnom kućanstvu i uređivale su crkvu, poticale i pripremale mladež za djelatno sudjelovanje u liturgiji.
Kroz tih devet godina kada su djelovale školske sestre franjevke (od kolovoza 1936.- veljače 1945.), nemamo točne informacije koje su to sve sestre bile u našem gradu iz razloga što je dokumentacije iz ovog perioda jako malo. Ono što znamo jeste da su redovito bile po četiri sestre te znamo koje su bile kućne predstojnice:
1. S.M. Rozmila Dugandžić (1936. – 1940.)
2. S.M. Krunoslava Pehar (1940. – 1943.)
3. S.M. Filomena Dugandžić (1943. – 1944.)
4. S.M. Jeronima Begić (1944. – 1945.)
S obzirom na nedostatak dokumentacije, u čapljinskom puku veliko sjećanje imaju i druge školske sestre franjevke: S.M. Trpimira Obućina (glazbenica i upraviteljica sestarske škole), S.M. Mirjam Boras (predavala „račun“, današnju matematiku), S.M. Slavka Šmercer (stručna sestra iz Beograda), S.M. Imakulata Zujić (radila je u vrtiću iz Imotskoga), S.M. Josipa (prezime nije poznato, kao ni drugi podaci, osim podrijetlo; Slovenija), S.M. Regina Milas (stručna sestra koja je zbog svog časnog završetka postala legenda Čapljine čiji trg imamo iza crkve).
Družba školskih sestara franjevki Krista Kralja ima svoje prapočetke u 1843. godini u Grazu. Prvotni cilj i karizma ove Družbe jest nasljedovati ideal svetog Franje Asiškog, živeći Pravilo Trećeg reda svetoga Franje, pomažući u znanju i odgoju onima kojima je bilo uskraćeno stjecanje naobrazbe iz bilo kojeg razloga.
Danas školske sestre franjevke Krista Kralja uspomena su ovog grada na četiri rijeke, na devet godina otpora, upornosti i hrabrosti. Trg sestre Regine Milas, vječni je dokaz da će njezina mučenička smrt itekako ostati upamćena.
Više o njoj uskoro vam donosi Herons.info.
Izvor: hercegovackiportal.com
