Mnogi vlasnici pasa osjećaju grižnju savjesti kada izlaze iz doma, ostavljajući svog ljubimca iza sebe dok ih ispraća tužnim pogledom. No ono što se tada često zanemaruje jest pitanje kako pas zapravo doživljava trenutak rastanka i vrijeme provedeno sam.
Psi ne razumiju ljudske koncepte poput posla ili obaveza, a njihova percepcija vremena znatno se razlikuje od naše. Zbog toga odlazak vlasnika za neke pse ne znači samo privremenu samoću, već može biti snažan izvor stresa. U takvim slučajevima riječ je o separacijskoj anksioznosti – ozbiljnom stanju koje nadilazi običnu tugu ili dosadu. Uz pravilno razumijevanje problema i primjenu odgovarajućih metoda, moguće je psu pomoći da se osjeća sigurnije i smirenije dok čeka povratak vlasnika, piše American Kennel Club.
Kako prepoznati separacijsku anksioznost
Ponašanje koje vlasnici često tumače kao „inat” ili „osvetu” zapravo je posljedica intenzivnog stresa. Destruktivni ispadi, poput uništavanja namještaja, grebanja po vratima ili prozorima, nisu znak lošeg odgoja, već instinktivan pokušaj psa da pobjegne i pronađe vlasnika.
Među čestim simptomima separacijske anksioznosti su i neprestano lajanje ili zavijanje, obavljanje nužde u kući unatoč naučenim navikama te vidljivi fizički znakovi stresa poput prekomjernog slinjenja, dahtanja ili kompulzivnog hodanja po prostoru.
Važno je razlikovati anksioznost od obične dosade. Pas kojem je samo dosadno može povremeno uništiti predmet ili se samostalno zabavljati igračkom. Pas koji pati od anksioznosti zbog odvajanja, s druge strane, često pokazuje više simptoma istovremeno, a njegovo destruktivno ponašanje najčešće je usmjereno upravo na izlazna vrata ili prozore.
Kako pomoći psu da se smiri dok je sam
Cilj je promijeniti pseću percepciju vašeg odlaska – od traumatičnog događaja do neutralnog, a s vremenom čak i pozitivnog iskustva. Prvi korak je osigurati psu dovoljno fizičke i mentalne aktivnosti. Intenzivna šetnja ili aktivna igra prije odlaska mogu značajno smanjiti razinu stresa jer će umoran pas vjerojatnije provesti vrijeme odmarajući se.
Preporučuje se i postupna desenzibilizacija na signale koji psu najavljuju odlazak. Primjerice, uzmite ključeve ili obucite kaput, ali umjesto da izađete, ostanite u domu i nastavite s uobičajenim aktivnostima. Ponavljanjem ovih radnji one postupno gube značenje okidača anksioznosti.
Sam odlazak i povratak trebali bi biti što mirniji. Izbjegavajte duge, emotivne oproštaje i pretjerano uzbuđene pozdrave. Po povratku pričekajte da se pas potpuno smiri prije nego što mu posvetite pažnju. Tako učite psa da su vaši dolasci i odlasci normalan dio svakodnevice.
Psu možete ostaviti interaktivne igračke koje potiču mentalnu stimulaciju, poput onih koje ispuštaju poslastice. Komad odjeće s vašim mirisom može mu pružiti osjećaj sigurnosti, dok nekim psima pomaže tiha glazba ili bijeli šum koji prigušuje vanjske zvukove i stvara umirujuću atmosferu. Kažnjavanje psa zbog ponašanja uzrokovanog anksioznošću treba izbjegavati jer se time strah i stres samo dodatno pojačavaju.
Ako se unatoč svemu simptomi ne smanjuju ili su izrazito intenzivni, nužno je potražiti pomoć veterinara ili certificiranog stručnjaka za ponašanje pasa.
Posušje.info
Objava Separacijska anksioznost kod pasa: znakovi koje ne treba ignorirati pojavila se prvi puta na Posušje.info.