Koncert Marka Perkovića Thompsona u Rijeci, zakazan za 6. veljače, rasprodan je u svega 27 minuta, dok su ulaznice za dodatni koncert dan kasnije nestale za 50 minuta. Poruka građana je jasna – interes je ogroman, a podrška neupitna.
Istodobno, 13 oporbenih vijećnika u Gradskom vijeću Rijeke zatražilo je hitno sazivanje sjednice i donošenje zaključka kojim bi se, pod krinkom „borbe protiv mržnje“, zabranjivali simboli i uzvici poput „Za dom spremni“ te navodne poruke koje potiču nacionalnu, rasnu ili vjersku netrpeljivost. Inicijativu potpisuju SDP, PGS, Lista za Rijeku, Možemo!, IDS i Nezavisna lista Marka Filipovića – dakle, standardna lijevo-liberalna ekipa.
Naravno, riječ je o već viđenom obrascu hrvatske ljevice koja u svakom gradu gdje Thompson nastupa pokreće identičnu histeriju. Oni koji se javno zaklinju u slobodu govora, toleranciju i pravo izbora, upravo su ti koji prvi posežu za zabranama i cenzurom. Oni bi odlučivali tko smije pjevati, što se smije slušati i kakav je patriotizam „dopušten“.
To je lice nesposobne hrvatske ljevice, ideološki zarobljene u prošlosti, okrenute jugoslavenstvu i alergične na sve što je hrvatsko, domoljubno i suvereno.
Najapsurdnije je što mnogi od njih vrlo dobro znaju da na Thompsonovim koncertima nema nikakvog poticanja nacionalne, rasne ili vjerske mržnje. Kad politika zatreba temu, onda svjesno obmanjuju javnost i glume moralne arbitre.
Prozirno. Jadno. I upravo zato su ih građani Rijeke poslali u oporbu. Rezultat je jasan dokaz da Rijeka nije i neće biti ničija ideološka prćija niti „crveni grad“, nego grad slobodnih ljudi koji sami biraju što slušaju i kako vole svoju domovinu.
Ipak, licemjerje ljevice najbolje se vidi na konkretnim primjerima. Tako je i gradonačelnik Pule već dokazao da vrlo dobro poznaje stihove Bojne Čavoglave, osobito kad popije koju čašicu viška i kad emocije nadvladaju ideološke floskule. Tada nestaju priče o „neprihvatljivim pjesmama“, tada nema moralnih lekcija ni pozivanja na zabrane. Ostaje samo istina koju ne mogu sakriti: hrvatske pjesme znaju svi, čak i oni koji se javno od njih ograđuju.
Problem, dakle, nije u pjesmama, nego u politici. Nije u navodnoj mržnji, nego u mržnji prema svemu što podsjeća na hrvatski identitet, Domovinski rat i pobjedu.
Upravo zato ove zabrane i inicijative ne prolaze kod građana. Ljudi jasno vide razliku između iskrenog domoljublja i umjetne ideološke histerije. Vide tko poštuje slobodu, a tko je koristi samo kao frazu. I zato svaki pokušaj zabrane završava isto – još većim interesom, još većom podrškom i još jasnijom porukom da Hrvatska neće klečati pred političkom korektnošću nametnutom od onih koji vlastitu prošlost i vlastite postupke ne mogu obraniti.
A na kraju, činjenice su neumoljive. Rijeka je sve rekla bez ijedne sjednice, bez ijedne zabrane i bez ijedne ideološke parole. Dva koncerta rasprodana u rekordnom roku nisu slučajnost, nego poruka. Poruka da Rijeka nije crvena, nije ničija utvrda i nije talac prošlih ideologija. Rijeka je hrvatska. I to je jedina istina koju ljevica nikako ne može progutati.
Hercegovački portal
Objava Rijeka nije crvena, Rijeka je hrvatska pojavila se prvi puta na Hercegovački portal.
