Točno su četiri godine otkako je Rusija napala Ukrajinu kako bi se ispunio san Vladimira Putina o obnovi Ruskog Carstva. Rat koji je Kremlj najavljivao da će završiti u svega nekoliko dana, traje dugih 1461 dana i ne vidi mu se skori kraj.
Poginulo je na stotine tisuća ljudi, počinjena golema materijalna šteta. Ukrajina je ostala bez gotovo deset milijuna ljudi koji su ili raseljeni ili izbjegli. Na snazi je ratno stanje što suspendira redovne demokratske procese poput izbora.
Američki predsjednik Donald Trump tijekom predizborne kampanje je tvrdio kako će rat zaustaviti u 24 sata kada preuzme dužnost. Tvrdio je da bi osobnim pregovorima s Putinom i Zelenskim brzo postigao dogovor, održao je niz sastanaka s obojicom, ali pomaka u pregovorima nema.
Rat koji je započeo kao pokušaj brze invazije prerastao je u dugotrajan sukob iscrpljivanja, rat u kojem ni jedna strana ne ostvaruje brzi proboj, već nastoji iscrpiti protivnika ljudstvom, streljivom, energijom i političkom voljom.
Fronta se pomiče sporo, ali političke, demografske i ekonomske posljedice već su duboke. Europa je sigurnosno transformirana, Rusija dugoročno konfrontirana sa Zapadom, a Ukrajina, unatoč razaranjima, nastavlja borbu za teritorijalni integritet.
Konačni ishod ostaje nepredvidljiv, ali posljedice, ne samo na Ukrajinu nego i na globalne odnose, trajne su.
Procjene žrtava znatno se razlikuju, no govori se o stotinama tisuća poginulih i ranjenih s obje strane.
Ruski gubici smatraju se vrlo visokima, osobito nakon dugotrajnih borbi u Donbasu i mobilizacije rezervista, dok su ukrajinske snage pretrpjele goleme gubitke u iscrpljujućim bitkama poput Bahmuta i Avdijivke.
Civilne žrtve broje se u desecima tisuća, a više od deset milijuna ljudi bilo je prisiljeno napustiti svoje domove. Razaranja infrastrukture, energetskih postrojenja i stambenih četvrti mijenjaju demografsku i gospodarsku sliku zemlje.
Rusko gospodarstvo prolazi kroz prilagodbu; rublja doživljava nagle oscilacije, zapadne kompanije napuštaju tržište, a država povećava vojnu potrošnju.
Iako visoke cijene energenata u početnoj fazi ublažavaju udar, dugoročno se bilježi tehnološka izolacija i rast ovisnosti o tržištima poput Kine i Indije. Rat potiče militarizaciju gospodarstva i preusmjeravanje resursa prema obrambenom sektoru.
Izvor: pogled.ba
