Glasoviti strasburški stradalnik temeljit će, zapravo već temelji, svoju predsjedničku kampanju na Građanskoj, za koju se, otkrio nam je tek ovih dana, borio 600 dana! U ratu. Hoće li u – relativnom miru – poput političkoga mu pokrovitelja, opjevanoga Ljiljana Zlatnog, okretati i mitraljez prema (zapadnom) Mostaru? Čuj, hoće li…
Dok Dragan Čović čeka da prođe korizma pa da onda obznani tko će u utrku za hrvatsku fotelju u koju se njemu više (nešto) ne da, a (hrvatska) Petorka traži nestranačkog Hrvata (mladog) genijalca i poliglotu, nasljednik Zlatnog Ljiljana, novi, dakle, Ljiljan-Hrvat (…) u Bošnjaka, Slaven Kovačević već je uvelike u predsjedničkoj izbornoj kampanji. Nije mu, zapravo, ni osobito teško jer ista je to platforma – bošnjačka ujdurma, naime – na kojoj je i glasoviti bošnjački gazija dobivao izbore. Četiri puta!
Behar Varešom probeharao
I Komšiću poslije Komšića, prema osobnu priznanju, motiv je da se u troglavome bh. državnom vrhu zadrži omjer 2:1. U prijevodu, dva bošnjačkim glasovima izabrana člana i jedan Srbin. Hrvati neka se (još) malo strpe… Uz to, potencijalno novi Ljiljan u sarajevskoj Titinoj 16 otkrio je kako mu je prvi motiv (i) zadržati, veli, taj kontinuitet da pripadnici Armije BiH sjede u državnome vrhu. Otkriva pritom i kako se on, a nada se i svi ostali, u to doba borio za državu jednakih građana. Građansku, ukratko!
Ali ne kaže, osim kako je ratovao 600 (?!) dana, ništa više o svome ratnom putu. Je li, dobro bi bilo znati, i on, baš kao i politički mu pokrovitelj, ratovao protiv Hrvata u operaciji Behar ’94. na ratištu kod Vareša, kada je sa svojom postrojbom, kako ga je kasnije veličao major Teufik Omanović, upao i zarobljavao hrvatske vojnike. A, on je tvrdio kako je sve prošlo viteški… Baš kao što i jest ABiH viteški od Hrvata očistila ovaj kraj. No duga je kampanja, sjetit će se vjerojatno Kovačević kakva ratnog podviga po uzoru na svoga slavnog prezimenjaka – Savu!
Ili to, ili će, kao ovaj što ga gura u Predsjedništvo, u (relativno) mirno doba zaprijetiti (zapadnom) Mostaru – mitraljezom.
Bilo jednom u Strasbourgu
U međuvremenu se pak sjetio nekih drugih (svojih) podviga. Slijedom čega je postavio i (retoričko) pitanje: „Što je bolje za građane Bosne i Hercegovine – da sam tamo ja, koji će koristiti, recimo, alate vanjske politike i propagirati jednakost ljudi, jednakost građana, građanske države – ili netko možda misli kako je bolje da je tamo neki HDZ-ov kadar koji će govoriti o trećem entitetu i legitimnom predstavljanju?“
Evo i iz ovoga njegova monologa jasno je kako udara u staru Komšićevu tamburu, ne obazirući se na to da konstitutivnost više nije krimen ni u Bruxellesu, a poglavito ne u Washingtonu. Uz to, nije mu baš oportuno pozivati se na svoje vanjskopolitičke domete. Njegova je, naime, epizoda pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu jedan od – u žestokoj konkurenciji! – većih skandala u režiji sarajevske političke čaršije. Istina, Sud je u prvostupanjskoj presudi 2023. ocijenio kako postoje elementi diskriminacije u izbornom sustavu.
No u lipnju 2025. poništena je prvobitna presuda i utvrđeno je kako nije dokazano da mu je osobno povrijeđeno pravo te kako nema status žrtve u smislu Konvencije o ljudskim pravima. Štoviše, u obrazloženju odluke Velikog vijeća navodi se kako je Kovačević nastojao osporiti ustavnopravni poredak čitave države.
Čeka (li) ga Broz u ulju?!
Ne obazire se, međutim, Gazijin (pravni) savjetnik na ovaj osobni teški pad u Strasbourgu. Misli naprotiv kako se ne treba držati zakona k’o pijan plota. Ako ništa zbog toga mu je mjesto u tzv. hrvatskom kabinetu u glavnoj sarajevskoj ulici. Ispod slike Broza u ulju. I, taj je trostruki narodni heroj – da ne velim Ljiljan ondašnji! – vjerovao kako se glede zakona ne treba naročito sekirati.
Istovremeno, svjestan kako su svi motivi na temelju kojih će graditi svoju izbornu kampanju zapravo vrlo važne reference za bošnjačke glasače, ugazio je, ne baš malo, i u izbor – legitimnog! – bošnjačkog člana. Traži, evo, da Samir Efendić, koji je već potvrdio svoju kandidaturu, i njegova Stranka za BiH podrže njega jer je on, veli, puno bliži pobjedi. Predviđa kako je za bošnjačku fotelju nužno osvojiti 250 000 glasova, a kako je Efendićeva stranka 2022. osvojila 40 000 glasova – daleko je od cilja. Poglavito što je – već! – 12 stranaka podržalo Denisa Bećirovića, kojemu se baš svidjelo u Alijinoj fotelji. Ovih bi, dakle, 40 000 glasova bilo uzalud potrošeno.
Jer, ne ispuštajući digitron iz ruke, Komšićev pulen podsjeća i kako je njegova Fronta prije četiri godine dobila 107 000 glasova, a granica za ulazak Hrvata u Predsjedništvo je 150 000 glasova. I tako, on i Samir skupa, a Hrvati sami, pa je, eto, jasno komu bi u takvome raspletu aktualni bošnjački narodni heroj predao žezlo u listopadu.
Dva Hrvata, tri stranke
A, računali su i Hrvati ovih dana. Podsjetio je, naime, Večernji list, izdanje za BiH, kako je, zahvaljujući hrvatskom zajedništvu, Borjana Krišto na prošlim izborima dobila 180 000 glasova, što je, u biti, gornji limit do kojega može dobaciti bilo koji Hrvat. Ne budu li HDZ i Petorka imali zajedničkog kandidata, upozorava taj list, Kovačeviću se širom otvaraju vrata Predsjedništva. I to bi, uistinu, onda bilo – kobno! – Komšić umjesto Komšića.
Zanimljivo je, međutim, kako mediji bliski SDA-u nisu sretni nakon što je Kovačević odlučio krenuti Komšićevim utabanim stazama. Vjeruju, naime, kako će HDZ njegovu kandidaturu koristiti za nastavak narativa o majorizaciji Hrvata i potrebi osiguravanja legitimnog predstavljanja – što se, dakako, ispod Trebevića redovito stavlja u navodnike. Biva, homogenizarati će ih Slaven. Uz to, tvrde kako Kovačević nije Komšić pa nema šanse ponoviti njegov izborni domet iz listopada 2022. od 227 540 glasova.
Istovremeno upozoravaju i kako ni nestranački kandidat Petorke, bez stabilne biračke jezgre i razvijene terenske mreže, nema šansi. Još ako potpora DF-u bude, kako strahuju, slabija – jer jedan je Željko! – nego li prije četiri godine, eto Čovićeva kandidata u kolektivnom bh. rukovodstvu. A, Hrvat u Predsjedništvu – nije se to odavno dogodilo. Pa, zašto onda baš sad?!
No, unatoč ovim bošnjačkim strahovanjima, treba kazati kako bi iznova moglo biti aktualno Matoševo, u sličnim prigodama nažalost često parafrazirano, prokletstvo: „Dva Hrvata, tri stranke“… Što bi u listopadu moglo dovesti do ostvarivanja Komšićeva kontinuiteta. Zapravo, kontinuiteta bošnjačkih gazija u hrvatskoj fotelji.
Piše: Josip Vričko
Hercegovački portal
Izvor: hercegovackiportal.com
