Bosna i Hercegovina je europski rekorder po broju kladionica, a izmjene Zakona o PDV-u, kojima se igre na sreću uvode u sistem oporezivanja, ponovo su otvorile pitanje da li je država godinama zatvarala oči pred ozbiljnim društvenim problemom. Dok se na svakom uglu otvaraju nova uplatna mjesta, u kladionicama sjede i maloljetnici i umirovljenici, a broj patoloških kockara raste.
Da li će oporezivanje kladionica donijeti stvarne promjene, kome ide enormni profit i imamo li uopće sistemsku brigu o onima koji su zavisnici od kockanja ili to mogu postati – o tome smo razgovarali sa Rasemom Okić, direktoricom Zavoda za bolesti ovisnosti Županije Sarajevo, i Markom Romićem, voditeljem Kluba liječenih ovisnika o kockanju iz Mostara, piše N1.
Tretmani liječenja
Direktorica Zavoda za bolesti ovisnosti ŽS Rasema Okić ističe da su igre na sreću izrazito zastupljene, posebno u sredinama u kojima građani nisu dobrog socio-ekonomskog statusa, te da je cijelo područje Balkana, kako kaže, preplavljeno lancima kockarnica i igara na sreću.
„Ljudi su kockali otkako postoji društvo. Ali to treba da bude osigurano. U Federaciji BiH postoje dvije referentne ustanove. Mi smo specijalizirane kuće koje se bavimo različitim oblicima ovisnosti. Moram naglasiti da u početku mi to nismo radili i počeli smo sa radom kada je aktuelna patologija nametnula kao oblik novih poremećaja i novih tretmana u liječenju“, kazala je Okić.
S druge strane, Marko Romić, voditelj Kluba liječenih ovisnika o kockanju iz Mostara, navodi da već 15 godina radi s ovisnicima o kockanju i članovima njihovih obitelji, te upozorava da država stvara kontekst u kojem ljudi ne mogu preživjeti ni deset dana u mjesecu svojim normalnim radom, dok istovremeno, kako kaže, stvara i uvjete da građani lakše upadnu u zamku kockanja.
„Sada imamo kockarnice i kladionice u svakoj kući, na svakom mobitelu. Trenutno u krugu liječenih ovisnika koje ja vodim liječi se 90 patoloških kockara. Najmlađi ima 14 godina, četvero je maloljetno, najstariji oko 70 godina. U najvećem broju slučajeva to je muškarac srednje dobi, 35 do 45 godina, najčešće oženjen i sa dvoje djece, i sa brakom koji je u raspadu“, rekao je Romić.
Dodaje da je dolazak na liječenje i traženje stručne pomoći u mnogim slučajevima posljednji pokušaj supruge, sestre ili majke da spasi brak ili čovjeka.
Agresivni marketing
„Radeći ovo svakodnevno, vidio sam da je taj kontekst u kojem ljudi žive vrlo značajan faktor razvoja ove pošasti. Kada bi mladi, još dok su u osnovnoj školi, znali da će ih nakon srednje čekati posao, ili da će upisati fakultet, tvrdim da bi puno manji broj posezao za kockanjem. Država koja je zatvorila sve što je mogla zatvoriti. Sve nas je manje i sve nam je gore. Broj ovisnika o kocki je sve veći. Broj razorenih porodica je sve veći i veći“, naglasio je Romić.
Okić ukazuje i na širi obrazac ponašanja, navodeći da se alkohol i cigarete konzumiraju i u dobru i u zlu, ali da građani sve češće primjećuju i rast broja kockarnica na svakom ćošku.
„Tu je uvijek puno i zadimljeno. Nude se neka druga sredstva ovisnosti često. Kada izgube na kocku, onda tugu utope u alkoholu. Kada dobije, onda proslavi sa alkoholom. Nas je sve manje, a sve više kockara. Toliko nam je ljudi otišlo, a oni koji su ostali više pune razne lokale, između ostalog kockarnice, nego da popunjavaju radna mjesta“, rekla je Okić.
Naglašava i da su patološki kockari, kako kaže, narcisi, te da vjeruju da su vrlo dobri u svojim kombinacijama, zbog čega im je teško priznati problem.
„Kada gledate ovisnika o alkoholu, vrlo su upadljivi na ulici, a o kocki nisu upadni – samo se u tišini događa drama. Kada se to rasvijetli, tada nastaju problemi. A u principu oni nisu upadni, ali uvijek nalaze razlog i način zašto kockaju. Kladionice zarađuju od takvih. Najveća dobit proizlazi od kroničnih ovisnika igara na sreću“, istakla je Okić.
Dodaje da se patološki kockari ne mogu promijeniti preko noći, ali upozorava na tisuće mladih ljudi koji su, prema njenim riječima, izloženi vrlo agresivnom marketingu.
Prokockao 700.000 maraka novca firme
„Kockarnice rade od jutra do navečer, rade nedjeljom. Toliki značaj kockarnica da rade nedjeljom… To su neke anomalije o kojima nitko nikada nije postavio pitanje“, kazala je Okić.
Romić upozorava i na greške koje porodice često prave kada imaju kockara u vlastitom domu, navodeći da veliki broj njih ne reagira na vrijeme jer ranije nisu imali iskustva i ne znaju kako prepoznati problem.
„Mnogi roditelji izgube godine i godine, vjerujući lažima svog sina ili brata ili kćeri koji kocka. Vjeruju lažima kada opravdaju zašto nemaju novaca. Jučer bila plaća, danas nema marke. Ljudi se uhvate za laž tog kockara, nego da pogledaju istinu u oči“, rekao je Romić.
Navodi i da u praksi često dolaze roditelji ili supruga da se raspituju za stručnu pomoć, dok osoba koja je ovisnik u početku odbija da dođe i, kako kaže, opire se žilavo. Ističe i da u društvu postoji snažna stigma vezana za ovu vrstu ovisnosti.
Okić, govoreći o mladima, navodi da mladići u ranim dvadesetim poprilično igraju, a da ulazak u brak kod nekih donosi distanciranje od kockanja, dok drugi nastavljaju.
„Sa ulaskom u brak dođe do jednog rascjepa. Jedan potpuno prihvati obavezu, distanciraju se od ovog. Drugi samo nastavljaju. Porastu apetiti i financijske obaveze. Patološki ne igra da dobije ili izgubi, on je odavno izgubio. On je bolestan. Kada stane ispred aparata, on ne vidi nikog oko sebe. On može satima provesti tako kockajući, to je uobičajeno. Ne može bez tog obrasca ponašanja“, rekla je Okić.
Romić kaže da ima na stotine primjera i da je teško izdvojiti najteži, ali da su najteži oni koji završe suicidom. Ipak, navodi i jedan slučaj koji mu se posebno urezao u pamćenje.
„Jedna situacija, u moj ured je došao jedan mladi par. Pogotovo ta mlada djevojka. Ona mi je rekla, sva puna neke boli, emotivne, kaže mi se razvodimo. Bili smo u braku dva mjeseca. Pitao sam se kada su uspjeli prije razvaliti. On je prekucao ‘jabuku’, to je pojam za novčane darove. I ti darovi u Hercegovini se kreće oko 50tisuća maraka. I gledam tu mladu ženu koja se udala prije dva mjeseca. Zamislite da je to vaše dijete, kako bi se vi osjećali. Takvih slučajeva imam skoro svaki dan“, ispričao je Romić.
Okić je navela i primjer mladog muškarca koji je došao tražeći pomoć, navodeći da je bio u stanju da se ubije zbog onoga što je prokockao.
„Navest ću primjer mladog muškarca koji je došao da kaže da bi se ubio jer je prokockao. A on je prokockao 700.000 maraka novca firme u kojoj je radio“, kazala je Okić.
Izvor: pogled.ba
