Sarma je nezaobilazno jelo blagdanskog stola, osobito tijekom novogodišnjih praznika. I dok se na prvi pogled čini da je recept jednostavan, razlika između prosječne i vrhunske sarme krije se u detaljima. Upravo ti mali koraci otkrivaju tko je pravi majstor kuhinje.
Pravi znalci znaju da se dobra sarma ne kuha na brzinu. Nakon što se zamota, ostavlja se da lagano krčka satima, bez naglog vrenja. Sporo kuhanje omogućuje da se okusi prožmu, a meso postane mekano i sočno.
Posebna je i ako se priprema u zatvorenoj posudi gotovo četiri sata u pećnici.
Iskusni kuhari posebnu pažnju posvećuju i slaganju u lonac. Na dno se uvijek stavlja sloj kiselog kupusa i komadi dimljenog mesa, a tek potom sarme. Na taj način sprječava se zagorijevanje, a jelo dobiva puniji, bogatiji okus.
Jedan od znakova kulinarskog majstorstva je i umjerenost u začinima. Sarma ne traži previše, dovoljno je kvalitetno meso, dobar kiseli kupus, papar, lovor i dimljeni dodatak. Previše začina često prikriva prirodan okus i može narušiti ravnotežu jela.
Pravi majstori znaju i da je sarma najbolja dan kasnije. Nakon kuhanja ostavlja se da se ohladi i odmori, jer upravo tada dobiva puninu okusa po kojoj je prepoznatljiva. Podgrijana sarma gotovo je uvijek ukusnija od svježe skuhane.
Još jedan detalj koji razlikuje iskusne od početnika jest pažljivo podgrijavanje. Sarma se ne pregrijava i ne miješa agresivno, kako se ne bi raspala. Lagano zagrijavanje na tihoj vatri čuva njen oblik i teksturu.
Na kraju, majstori kuhinje znaju da dobra sarma ne trpi žurbu, improvizaciju u zadnji čas ni prečace. Strpljenje, jednostavnost i poštovanje tradicije ključ su jela koje se pamti i zbog kojeg se uvijek traži tanjur više.
Objava Ja sam prava kraljica novogodišnje noći. Što sve trebaš znati o meni da budem najbolja – sarma pojavila se prvi puta na Ljubuški na dlanu.