Domoljublje nije fašizam. Domoljublje je pravo naroda da voli svoju domovinu, da poštuje svoje žrtve i da traži istinu. Sve drugo je zamjena teza i strah od te istine.
U hrvatskom javnom prostoru već se godinama uporno pokušava podmetnuti opasna teza: da je domoljublje isto što i fašizam. Ta zamjena pojmova nije slučajna, nego svjesna i politički motivirana. Njome se nastoji ušutkati svako drukčije mišljenje, svaku raspravu o prošlosti i svaku inicijativu koja traži istinu, pravdu i jednaka mjerila za sve totalitarizme.
Komunizam nije isto što i antifašizam. Antifašizam, ako želi biti vjerodostojan, pretpostavlja postojanje fašizma protiv kojega se bori. No gdje ga to danas vide oni koji se nazivaju “antifašistima”, a u stvarnosti su samo preobučeni komunisti, komunizam umotan u celofan suvremenih parola? U čemu oni prepoznaju fašizam , u hrvatskoj zastavi, u vjeri, u domoljubnim pjesmama, u pijetetu prema žrtvama?
Je li fašizam pozdraviti starohrvatskim pozdravom Za dom spremni, pod kojim su u Domovinskom ratu ginuli pripadnici HOS , najčasniji sinovi u Hrvata braneći slobodu i neovisnost Republike Hrvatske? Je li fašizam otići na koncert Marka Perkovića Thompsona, pjevati o vjeri, obitelji, domovini i ljubavi? Ako je to fašizam, onda se ne napada ideologija, nego se napada identitet jednog naroda.
Je li fašizam tražiti donošenje zakona kojim bi se osudio komunizam , sustav pod kojim su u Drugom svjetskom ratu, poraću, ali i tijekom Domovinskog rata, svirepo ubijani Hrvati? Sustav čiji su simboli, ideologija i krvava crvena zvijezda petokraka ostavili milijune mrtvih diljem Europe i svijeta. Zar nije elementarna civilizacijska norma da se zločini osude, bez obzira pod kojim su se znakom činili?
Je li fašizam zahtijevati jednaku osudu komunizma, nacizma i fašizma upravo onako kako su to učinile gotovo sve bivše socijalističke države koje su danas članice Europske unije? Zašto su iznimke upravo Hrvatska i Slovenija? I zašto se baš u Hrvatskoj svaka rasprava o osudi komunizma dočekuje s nervozom, etiketiranjem i prijetnjama?
Kome zapravo smeta osuda komunizma? Samo onima koji su njegovi pravni, ideološki, pa čak i biološki slijednici , bili oni na vlasti u Republici Hrvatskoj ili izvan nje? Ili ta osuda smeta i nekim centrima moći izvan Hrvatske, kojima ne odgovara kako bi se jasno i glasno progovorilo o istini?
Bilo kako bilo, vrijeme neumoljivo ide. Dolazi trenutak u kojem će taj zločinački komunistički sustav biti osuđen onako kako i zaslužuje , kao jedan od najgorih sustava u povijesti čovječanstva. Svemu dođe kraj. Doći će i tom sustavu koji je bio čista negacija Boga i Njegovih zakona. A sve što je takvo nema budućnost. Pripada prošlosti , onoj najcrnjoj, duboko u ropotarnici hrvatske povijesti.
Domoljublje nije fašizam. Domoljublje je pravo naroda da voli svoju domovinu, da poštuje svoje žrtve i da traži istinu. Sve drugo je zamjena teza i strah od te istine.
Piše: Vlado Marušić
Hercegovački portal
Izvor: hercegovackiportal.com
