Poznati odvjetnik razbija mitove. “Antifašizam” je samo maska za očuvanje fotelja i proračunskih privilegija.
“Oni za sebe i svoje potomke žele mjesta direktora, sudaca i profesora bez ikakve smetnje u obliku konkurencije suverenistički nastrojenih građana”.
Dok se hrvatski javni prostor svakodnevno kontaminira raspravama o ustašama i partizanima, rijetki se usude postaviti ključno pitanje: Je li u pozadini doista ideologija ili čista borba za resurse?
Poznati hrvatski odvjetnik Davorin Karačić u svom najnovijem osvrtu bez rukavica progovara o fenomenu „glasnog laveža ljevice“ protiv desnog spektra. Prema njegovoj analizi, etikete „fašizma“ i „ustaštva“ nisu ništa drugo nego strateški alat za diskreditaciju konkurencije. Cilj nije obrana civilizacijskih vrijednosti, već osiguravanje da ključna mjesta u državi – od sudova i fakulteta do uredničkih fotelja i nevladinih udruga – ostanu rezervirana za jednu te istu, ideološki „podobnu“ kastu.
Od proračunske sise do društvenog monopola
U tekstu koji će podići prašinu, autor povlači jasnu crtu između:
Suverenističke Hrvatske, koja je na svojim leđima iznijela Domovinski rat.
Kvislinške, tzv. antifašističke strukture, koja se, prema njegovim riječima, infiltrirala u institucije kako bi parazitirala na radu onih koje prezire.
“Oni za sebe i svoje potomke žele mjesta direktora, sudaca i profesora bez ikakve smetnje u obliku konkurencije suverenistički nastrojenih građana,” stoji u tekstu koji postavlja ultimativno pitanje: Je li došlo vrijeme da se karte ponovno promiješaju i da oni koji „mrze vlastitu zemlju“ napokon osjete kako izgleda stvarni tržišni rad?
U nastavku pročitajte cijelu analizu koja razotkriva tko zapravo vlada resursima moderne Hrvatske i zašto je etiketa „ustaše“ postala najunosnije zanimanje na ljevici.
“Glasan lavež ljevice protiv ustaša, ustaštva i ustašovanja je najmanje usmjeren za obranu nekih civiliziranih vrijednosti.
Tzv. antifašistička ljevica naime, itekako voli masovne egzekucije i progone, otimanje imovine i slanje u logore, sve one negativnosti koje u cilju diskreditacije, pokušavaju nametnuti njihovim ideološkim oponentima optužujući ih za ustaštvo i fašizam.
U pozadini se radi o borbi jedne strane, tzv. antifašističke (to su oni koji vole jame i logore) Hrvatske čije pripadnike čine što ostaci jugokomunista koji su se okoristili bivšim sustavom i njihovi potomci kao i njima pridruženi očajnici koji nisu našli svoje mjesto u društvo i koji iz raznoraznih razloga mrze vlastitu zemlju, nacionalne simbole, rasu, vjeru, povijest i tradiciju te, s druge strane, suverenističke Hrvatske, koja je sama na svojim leđima iznijela Domovinski rat a koju čine uglavnom potomci nepodobnih skupina iz doba komunizma, oni koji nikad nisu voljeli Jugoslaviju i komunizam i kojima je Domovinski rat sve, a drugi svjetski rat ništa.
Borba o kojoj govorim je borba za resurse društva.
Naime, kad je završio Domovinski rat i kad smo mi naivno mislili da smo zgotovili uskrsnuće neovisne i antikomunističke Hrvatske, oni su potiho radili, uvalili sebe i svoje potomke kao i priključene im kvislinge u institucije, kulturu, pravosuđe, od države plaćen nevladin sektor…..te zavladali resursima ovog društva.
Zauzeli su ugledna i dobro plaćena mjesta na proračunskoj sisi i ne namjeravaju ih prepustiti drugima.
Za njih, u njihovim glavama, ona suverenistička i nama ponosna Hrvatska služi tek kao radna podloga, kao oni koji će spuštene glave šutjeti i raditi, sramiti se sebe, svoje povijesti i svojih simbola te samo puniti proračun i omogućivati komadanje i lagodan život onoj tzv. antifašističkoj, u stvarnosti kvislinškoj Hrvatskoj.
Oni za sebe i svoje potomke kao i društvenu posvojčad žele mjesta direktora, sudaca, profesora, urednika……..i sličnih pozicija bez ikakve smetnje u obliku konkurencije suverenistički nastrojenih građana ove zemlje i njihove djece pa ih zato i nazivaju ustašama i fašistima da ih diskreditiraju, isključe iz društvenog života te u konačnici isključe iz konkuriranja na mjesta i pozicije koje su namijenili sebi, ideološki određenoj skupini koja nikad nije probavila suverenu i samostalnu Hrvatsku. Želite li da vam oni budu direktori ili suci ili je vrijeme da oni i njihova djeca nauče dostavljati pizze i dodavati žbuku na gradilištu?”
Piše: odvjetnik Davorin Karačić
Hercegovački portal
Izvor: hercegovackiportal.com
