”Svake srijede u korizmi u 19:30 sati u Dvorani Ivana Pavla II održavat će se župne kateheze”, objavili su iz Župnog ureda Međugorje uz poziv da ”ovo bude još jedna priprema za Uskrs”.
U srijedu je 25. u mjesecu i bit će redovito cjelonoćno klanjanje. Ovaj tjedan su kvatre koje su posvećene pokori i obraćenju. Kad je kvatreni tjedan, posti se srijedom, petkom i subotom.
Ove župne kateheze govorit će u svetom Franji, budući da ove godine obilježavamo 800. obljetnicu njegovog preminuća.
Tema prve kateheze u srijedu 25. veljače je ”Sveti Franjo i pokora”, druga kateheza je 4. ožujka na temu ”Sveti Franjo i djela milosrđa”, dok će 11. ožujka tema biti ”Sveti Franjo i molitva”.
”Sveti Franjo i Božja riječ” tema je kateheze koja će se održati 18. ožujka, a na temu ”Preminuće svetog Franje” govorit će su u posljednjoj korizmenoj katehezi 25. ožujka.
U nastavku prenosimo tekst iz međugorskog Župnog lista o korizmi u životu svetog Franje.
Korizma u životu svetog Franje
U svojoj težnji za suobličenjem s Kristom, kako bi proživio njegove tajne raspoređene kroz tijek liturgijske godine sv. Franjo se nije zadovoljio time da obavi veliku korizmu ili korizmu otkupljenja, kao pripravu za Uskrs; niti se zaustavio na korizmi došašća, kao pripremi za Božić; nego je istom zauzetošću i na isti način htio obdržavati i druge korizme. Kao što je već održavao one dvije važnije, isto je tako održavao i druge u postovima i molitvama, odvojen od svijeta, sam s Bogom u želji za neprekidnim obraćenjem.
Posvećena zakonima svete majke Crkve, koja ju je ustanovila da bi dala priliku svojoj djeci da sudjeluju u najvećem spasiteljskom Kristovom djelu – u njegovoj muci, smrti i uskrsnuću – bila je za Franju korizma nad korizmama, razdoblje u kojem je s najvećom zauzetošću htio odgovoriti ljubavi Sina Božjega koja je išla “do kraja” (Iv 13,1). Prizor, ispričan pjesničkom živahnošću, pokazu- je nam tip života kakvog je provodio serafski pokornik za vrijeme te korizme. Ako je nemoguće ponoviti njegov način molitve i mrtvenja, moguće je nasljedovati ga u njegovu nastojanju da se suobliči s Kristom i njegovu stavu malenosti kojim je od sebe odstranjivao svaku umišljenost i svaku ispraznu slavu. Iz Cvjetića sv. Franje:
“Pobožni Franjin prijatelj, zbog svoje privrženosti prema njemu, ispuni mu želju i preveze sv. Franju na otok (Trazimenskog jezera). Sv. Franjo nije sa sobom ništa uzeo osim dva komadića kruha. Sv. Franjo je zaklinjao svoga prijatelja, prije nego što se otisnuo od otoka, da nikome ne govori gdje se nalazi i neka ne dolazi po njega do Svetog četvrtka. Tako se rastadoše, a sv. Franjo ostade sam na otoku. Ondje nije bilo nikakva skrovišta gdje bi se mogao skloniti. Tada sv. Franjo uđe u neku guštaru, u kojoj je šiblje i grmlje tvorilo skrovište slično kolibi ili toru. Ondje je on proboravio čitavu korizmu, a da nije ništa jeo ni pio, osim što je pojeo polovinu jednog hljepčića – kako je to ustanovio pobožni prijatelj, kad je došao na Sveti četvrtak po sv. Franju.
Našao je dva komadića kruha. Jedan je bio netaknut, a od drugog je bila pojedena samo polovica. Bit će da je sv. Franjo pojeo samo jednu polovicu kruha iz poštovanja prema Kristovu postu i da bi se njegov post razlikovao od Kristova četrdesetdnevnog posta u kojem on niti je što jeo niti pio. Time što je pojeo samo polovicu kruha, otjerao je od sebe otrov taštine, a neprekinutim postom htio je nasljedovati Krista.”
Izvor: Radio Mir Međugorje
Izvor: brotnjo.info
