Danas je Čista srijeda ili Pepelnica, početak korizmenog vremena. Ovo je vrijeme kad se kroz pokoru i molitvu pripremamo za najradosniju svetkovinu, a to je Uskrsnuće Gospodinovo. Stoga bismo danas trebali malo vidjeti što je korizma i kako se kroz korizmu pripremati za Uskrs. Često vidimo kako se ljudi u korizmi odriču psovke, pušenja, alkohola ili nečeg sličnog. I onda mi mislimo da smo odradili jednu žrtvu za Gospodina i da će nas Gospodin za to nagraditi. Ali ipak neće. Budite sigurni da Bog na tu žrtvu uopće neće ni pogledati. Uopće ga ne zanima što si se ti u korizmi odrekao cigareta, slatkiša, psovke itd. Sve to možete okačiti mačku o rep, što bi naš narod rekao.

Ovo je samo po sebi suludo jer sve to šteti našem tijelu i duši, pa bismo se svakako trebali toga uzdržavati. Znači, te stvari ne bismo trebali nikako koristiti, ne samo kroz korizmu, nego čitavu godinu. No, veći problem je što većina ljudi uopće ne zna zašto se nečega odriče i koji je uopće smisao toga čega se odriču. Zašto se odričem slatkiša? Vjerojatno da malo smršavim. Zašto se odričem psovke? Eto, korizma je pa valja malo manje, a kad prođe korizma, ja opet po starom. A kad pogledam i sebe, i ja sam se gubio u tome gdje se sve vrti oko nas samih, a da se nikad nisam zapitao što Bog zapravo želi da ja činim u korizmi. Ako malo bolje pogledamo na misna čitanja koja se čitaju na Čistu srijedu, ona nam daju konkretne smjernice za to što Bog želi od nas u korizmi. Već druga rečenica u čitanju proroka Joela govori nam: “Razderite srca, a ne halje svoje!” Znači, nije toliko pažnja na izvanjskim djelima pokore koliko je usmjerena na naše srce. Cilj je uvijek da se pomirimo s Bogom, kako kaže sv. Pavao u drugom čitanju današnjeg dana. Ali isto tako je cilj da naša srca postanu što sličnija Isusovu srcu, a ne da se trapimo odricanjima koja smo sami sebi nametnuli, a onda se nakon korizme vratimo opet starom načinu života. Cilj korizmenog odricanja nije dokazivanje pred drugima ni hranjenje vlastitog ponosa. Smisao je učiti se darovati Bogu u tišini, iz ljubavi, a ne zbog ljudskog priznanja. To je prostor odnosa između tebe i Boga, nitko drugi ne treba znati što nosiš u svome srcu. Zato iskoristimo ovo milosno korizmeno vrijeme kao priliku za stvarni zaokret srca. Prihvatimo ozbiljno poziv na tri temeljna puta obraćenja: dublju molitvu, iskren post i konkretna djela ljubavi prema onima koji su u potrebi. Ne kao prolazni napor koji traje četrdeset dana, nego kao korak prema promjeni koja zahvaća cijeli život. Ako ustrajemo u molitvi, učimo osluškivati Boga. Ako postimo, oslobađamo se navezanosti koje nas drže zarobljenima. Ako dijelimo s drugima, otvaramo srce i učimo ljubiti nesebično. Tako postajemo sličniji Kristu i spremniji Uskrs dočekati kao ljudi koji su barem malo slobodniji iznutra.