Ljudi u Dalmaciji sve teže pristaju raditi u poljoprivredi jer se taj posao doživljava kao fizički težak i društveno “neatraktivan”, dok druge djelatnosti, mladi misle, nude bolju poziciju u društvu i možda više novca. Ako se konobarski posao plaća između 1200 i 1500 eura mladi će radije to prihvatiti nego posao u vinogradu, masliniku, farmi za isto toliko novca. Čak ako im se ponudi i više, malo će njih to prihvatiti. Jer ih je, valjda, sramota ili što već… 

I ovaj oglas svjedoči o tome. Naime, žena u Šibeniku traži nekoga da joj radi u masliniku i vinogradu. Stavila je oglas u grupi koja broji tisuće i tisuće članova, ali nitko joj se nije javio. Nitko! Osim jednog komentatora koji joj je dobrohotno napisao da će prije naći doktora, nego nekoga tko bi htio držati motiku. 

F B

Čak je nitko nije pitao ni koliko novaca nudi, ništa! Mladi očito maštaju o instagramima, tiktokovima, influencanju i kruvu bez motike. 

Mediji su već pisali kako se ruralna područja Dalmatinske zagore i otoka ubrzano prazne, a većina registriranih poljoprivrednika starija je od 55-65 godina, dok je mladih vrlo malo.

Tu je i slabija zarada od poljoprivrede: bruto dodana vrijednost u poljoprivredi znatno je niža nego u industriji i turizmu, pa ljudi uz isti ili manji napor mogu više zaraditi u sezoni na moru, građevini ili u inozemstvu.

Tu su i teški uvjeti rada, jer poljoprivreda nema “radno vrijeme” – radi se na suncu, vikendima i blagdanima, ovisno o sezoni, što mnogi, posebno mlađi, doživljavaju kao život bez slobodnog vremena.

Onda je tu i imidž! Naime, poljoprivreda se u javnosti često prikazuje kao “zaostatak” – slabo obrazovani, nisko plaćeni ljudi, bez perspektive, pa mladi bježe od tog identiteta i sramota ih je motike. 

Iako su dnevnice u poljima po Zagori posljednjih godina narasle i više nego dvostruko, vlasnici nasada i vinograda i dalje kažu da je gotovo nemoguće naći radnike. Razlog je kombinacija: domaći ljudi ili rade u turizmu, ili su otišli van, studenti ne žele fizički težak sezonski rad, a uvoz strane radne snage je administrativno kompliciran i ograničen.

Rezultat toga je da dio uroda – od mandarina u Neretvi do trešanja i maslina – ostaje neobran jer se ne isplati plaćati skupu radnu snagu uz niske otkupne cijene i rast troškova. Dok se ne podigne produktivnost (mehanizacija, modernizacija) i ne poboljša imidž i plaće u poljoprivredi, paradoks “ima zemlje, nema ljudi” u Dalmaciji vjerojatno će se još pojačavati.