Petnaest godina služenja u jednoj župi ostavlja dubok trag – i u zajednici i u životu svećenika. Fra Miro Šego, dugogodišnji župnik Župe Krista Kralja u Čitluku, a danas humački gvardijan i župnik, svojim je pastoralnim, duhovnim i organizacijskim radom obilježio jedno važno razdoblje života ove velike i žive župne zajednice.
U razgovoru za Brotnjo.ba se osvrće na najvažnije inicijative tijekom svoga mandata u Čitluku, osobito na one duhovne i molitvene, govori o radu s mladima, snazi molitvenih zajednica te o osobnom svećeničkom pozivu koji je sazrijevao u posebnom duhovnom ozračju Bijakovića. Intervju donosi i njegov pogled na duhovni rast župe te plodove dugogodišnjeg rada s vjernicima.
Tijekom Vašeg mandata u Župi Krista Kralja Čitluk pokrenuli ste niz pastoralnih i duhovnih inicijativa. Koje biste inicijative izdvojili kao najznačajnije te kakav su doprinos imale životu župne zajednice?
Sigurno je da je tijekom moga mandata bilo različitih inicijativa, od građevinskih, poput izgradnje dviju crkava te uređenja dva groblja na području župe, do brojnih pastoralnih i duhovnih sadržaja. Ipak, izdvojio bih upravo ove potonje.
Među njima su:
- tijelovska procesija kroz grad
- molitva krunice Milosrdnom Isusu na Trgu hrvatskih branitelja, kod zgrade Općine, u dva navrata – na Nedjelju Božjega milosrđa te na inicijativu zajednice Iskra milosrđa
- u suradnji s udrugom Zavjet Gospi organizacija velikih devetnica zahvale Kraljici Mira, uključujući nedjeljna hodočašća od župne crkve u Čitluku do Brda ukazanja u Bijakovićima, kao i završno hodočašće na samu Uočnicu Gospina ukazanja
- velike molitvene inicijative tijekom cijele godine za obnovu župe, koje su se nastavile i do danas kroz svakodnevnu zajedničku molitvu
- molitva krunice ranama Isusovim za obitelji, koja se i danas moli svakog ponedjeljka nakon večernje svete mise
- rad s mladima u Frami i s ministrantima, kao i rad sa župnim zborovima
- ponovno oživljavanje rada s Franjevačkim trećim redom, koji je u Čitluku imao kontinuitet, ali se nakon smrti fra Kamila Milasa rad s tom skupinom privremeno usporio
Sigurno je bilo još inicijativa, ali ove bih izdvojio kao najznačajnije.
Među inicijativama Vašega mandata ističe se uvođenje redovitog slavlja svete mise svake prve srijede u mjesecu u kapelici Edukacijsko-rehabilitacijskog centra sv. Josip Radnik u Čitluku, pokrenuto na zajedničku inicijativu Vas i roditelja korisnika centra. Koji je pastoralni značaj ove inicijative?
Suradnja s Udrugom Susret bila je stalno prisutna. Kroz nekoliko godina u župnoj crkvi organizirane su molitve i slavlja svete mise prilagođene djeci s poteškoćama u razvoju. Izgradnjom Edukacijsko-rehabilitacijskog centra sv. Josip Radnik u Potpolju, suradnja se nastavila. Zajedno s roditeljima korisnika centra odlučili smo da ćemo svake prve srijede u mjesecu slaviti svetu misu u kapelici centra, što činimo i danas. To je iznimno važno za samu djecu, njihove roditelje, ali i za djelatnike centra. Značaj ove inicijative je ogroman, rekao bih čak nemjerljiv.
Kako biste, s vremenskim odmakom, ocijenili duhovni, pastoralni i kolektivni razvoj Župe Krista Kralja Čitluk tijekom Vaših 15 godina služenja?
Teško mi je sam davati konačnu ocjenu o tom razdoblju. Ipak, mislim da je župa tijekom tih godina znatno duhovno uznapredovala. To potvrđuju brojne skupine koje djeluju unutar župe, a osobito molitvene zajednice. Župa Čitluk velika je župa s mnoštvom inicijativa na različitim područjima. Imao sam priliku pratiti kako je kroz godine duhovni život rastao i uzdizao se. Taj rast uvelike mogu zahvaliti upravo molitvenim inicijativama koje su se postupno razvijale i jačale.
Rođeni ste u Bijakovićima te ste odrastali u posebnom duhovnom okruženju obilježenom blizinom vidjelaca. Na koji je način to iskustvo utjecalo na Vaš osobni odnos prema vjeri i na Vaš svećenički poziv?
Veliki dio moga života obilježen je Gospinim ukazanjem u mom selu, ali i činjenicom da su vidjelici bili moji susjedi i prijatelji iz školskih klupa. Svoj svećenički poziv uvelike pripisujem upravo događajima iz 1981. godine. Već 1982. otišao sam u sjemenište u Dubrovnik, zatim u novicijat na Humcu, a potom na filozofsko-teološki studij – najprije u Makarsku, a zatim u Bolognu u Italiji, gdje sam i diplomirao teologiju. Sve što smo tada doživjeli dodatno nas je učvrstilo u vjeri, a to iskustvo prati me i danas.
Koliko je pastoralni rad s djecom, mladima i ostalim župnim skupinama bio važan segment Vašeg mandata te koje biste izazove i plodove tog rada posebno istaknuli?
Rad s mladima bio je važan dio moga svećeničkog djelovanja od samih početaka. Najprije kroz rad s ministrantima, a potom i kroz predavanje vjeronauka u osnovnim i srednjim školama. Veliku radost donosio mi je rad u bratstvima Frame. Osnovao sam dvije Frame – prvu u Grudama 1995. godine, a zatim i Framu u Kočerinu 2000. godine. Smatram da je rad s Framom bio najplodonosniji. Raditi s mladima u srednjoškolskim godinama velika je milost, ali i velika odgovornost. Kroz taj rad svećenik ima priliku sudjelovati u njihovu oblikovanju, ali i sam rasti. Danas, kada vidim s kolikim žarom i ljubavlju mladi sudjeluju u životu i programima župe, jasno se vide plodovi toga rada.
Kada bi se Vaših 15 godina služenja u Župi Krista Kralja Čitluk moglo sažeti u jednu rečenicu, koja bi to rečenica bila?
Bilo je to moje najplodonosnije vrijeme rada s ljudima kao svećenika i velika radost živjeti u jednoj župi kao što je župa Čitluk, nešto što se ne može u potpunosti opisati riječima, nego se mora doživjeti.
Izvor: ljportal.com
