Katedralni župnik u Mostaru don Josip Galić u Podcastu Bura govorio je o važnosti korizme i smislu odricanja, značaju oprosta te iskušenjima modernog doba.
Istaknuo je oprost kao temeljnu vrijednost čovjeka, ali i naglasio da se čovjek ne može i ne smije poistovjećivati s Bogom. Svjedoci smo da se društveni razvoj i iskrivljene društvene vrijednosti jako često reflektiraju i na poimanje vjere i odnos s Bogom, ali i na međuljudske odnose.
Govoreći o tome neizbježno je bilo osvrnuti se na obitelj kao osnovnu društvenu zajednicu i ulogu oba roditelja, pri tome je don Galić podijelio i svoje osobno iskustvo. Svakodnevno smo izloženi brojnim kušnjama, ali ljepota vjere je, kako kaže, u ponovnom ustajanju nakon pada.
Kad god dođu dani iskušenja, a zato i postoje takva vremena, naša vjera zablista ili je izgubimo – tada se pokaže kakva je zaista u našim srcima, rekao je don Galić i dodao da korizma nije samo vrijeme odricanja nego i bliskosti s Bogom.
Objasnio je i po čemu se katolička vjeroispovijest razlikuje od drugih, na koje načine Bog pokazuje svoju prisutnost i zašto Uskrs nije komercijaliziran kao Božić.
Što se tiče komercijalizacije, gurnut je u stranu jer nisu imali što tu učiniti, za razliku od Božića. I hvala Bogu da je tako. Tematika Uskrsa je drugačija. Kod Božića imamo Advent, svjećice, kobasice… gubimo se u mnoštvu tih ponuda, ali kod Uskrsa imamo onu čistu životnu realnost. Križ se ne može iskomercijalizirat, kao ni pokora jer poziv je na pokori, na obraćenju, na promjeni života. Poruka Uskrsa je pobjeda dobra nad zla, Isus je pobijedio smrt i to je za nas vjernike najvažnija tema, kazao je don Josip.
Don Josip je rođen u Metkoviću 13. ožujka 1969. od oca Drage i majke Nevenke rođ. Kuran. Ima sestru Paulu i brata Tomislava.
Kršten 19. ožujka 1969. u Metkoviću. Školovao se u Metkoviću (1975.-1983.), u Dubrovniku (1983.-1987.), filozofsko-teološki studij u Sarajevu, Splitu i Bolu (1988.-1994.).
Đakonat mu je podijeljen na Bolu, 28. studenoga 1993., a prezbiterat u Mostaru, 29. lipnja 1994. Mladu je Misu slavio 10. srpnja 1994. u Gabela Polju. Mladomisničko geslo: „U Tebe se, Gospodine, pouzdajem, neću se postidjeti dovijeka“ (Ps 31,1).
Djelovao je do sada kao župni vikar u Neumu (1994.-98.), u mostarskoj katedrali (1998.-2004.), župni upravitelj u Ploče-Tepčići (1999.-2004.) u Domanovićima kao župni vikar (2004.-2007.), u Bijelom Polju kao župnik (2007.-2021.) i od 2021. kao katedralni župnik u Mostaru.