Zlostavljanje u Domu za starije u Prijedoru pod istragom

Zlostavljanje u Domu za starije u Prijedoru pod istragom

Nakon što je Raport 14. siječnja objavio tekst o potresnim informacijama o nehumanom postupanju prema štićenicima na Gerijatrijskom odjelu JU Dom za starije osobe Prijedor, policija je već sljedećeg dana postupila po službenoj dužnosti i obavijestila Okružno javno tužiteljstvo u Prijedoru o navodima iz teksta koji ukazuju na nehumano postupanje, zanemarivanje i zlostavljanje štićenika ovog gerijatrijskog odjela.

Dežurni tužitelj je naložio poduzimanje mjera i radnji radi provjere navoda.

Na Gerijatrijskom odjelu Javne ustanove Dom za starije osobe u Prijedoru štićenici su izloženi nehumanom postupanju i zlostavljanju pojedinih zaposlenika.

Gerijatrijski odjel je smješten u staroj zgradi Opće bolnice Prijedor i djeluje u sklopu Doma za starije osobe u Prijedoru, iako su zgrade fizički odvojene i nalaze se na različitim lokacijama.

Modrice, fiksacije i loši higijenski uvjeti

Na objavljenim fotografijama vide se modrice na licu štićenice, korisnici vezani za krevete i izbačeni u dvorište doma te i nehigijenski i zapušteni prostori u kojima borave. Na jednoj fotografiji vidno raspoložena i nasmijana spremačica pozira s nogom na madracu koji je vidno prljav, dok se u pozadini vidi vidno izmučena starija gospođa.

U članku je posebno opisano postupanje prema štićeniku koji je gluhonijem od rođenja, ali je bio radno sposoban i zaposlen, no nakon smrti majke smješten je u Dom u Prijedoru. Tvrdi se kako ga je osoblje vezivalo i izbacivalo izvan objekta kao vid kazne. Na fotografiji se vidi taj štićenik zavezan za krevet, vani, na livadi sa još trojicom muškaraca, među kojima je navodno i zaposlenik koji je u međuvremenu napustio Dom, a bio poznat po zlostavljanju štićenika.

U članku se navodi i kako je jedna štićenica pokušala samoubojstvo, zadobila teške ozljede i ostala trajni invalid. Slučaj nikada nije prijavljen nadležnim institucijama, nego je žena jednostavno otpuštena iz Doma.

Jedna od štićenica je pronađena s podljevima i modricama na licu, a ona i još dvije štićenice tvrdile su kako ih je fizički napao jedan od medicinskih tehničara. Umjesto procesuiranja slučaja, štićenica je, tvrdi Raport, premještena u drugu ustanovu, čime je sve zataškano.

Navodi se i kako pojedini korisnici imaju uši i šugu zbog loših higijenskih uvjeta. Za jednu štićenicu koja dolazi iz Zagreba tvrdi se kako je često kažnjavana tako što je izbacivana u dvorište ili na odlagalište madraca iza zgrade, a povremeno i vezivana te da joj je uskraćivana hrana.

Odgovor ravnateljice Marije Ličanin

Od ravnateljice Doma, Marije Ličanin, zatraženo je očitovanje o svakom pojedinačnom navodu iz informacije. Ravnateljica je priznala vezivanje samo u “incidentnim situacijama”:

“S obzirom kako nemamo uvid u fotografije i informacije koje su vam dostavljene, mišljenja smo kako je riječ o Gerijatrijskom odjelu u kojem se zbrinjavaju korisnici koji se nalaze u stanju socijalne potrebe s višestrukim zdravstvenim smetnjama u mentalnom zdravlju (duševne bolesti, uznapredovala oboljenja demencije i lakše mentalne retardacije).

Korisnici Doma za starije osobe imaju sve potrebne uvjete za dostojanstven život i prema njima se zaposlenici ophode na zakonom propisan način i prema protokolima koji vrijede u ustanovi. Prijem korisnika vrši se prema pravilniku o prijemu korisnika uz apsolutnu transparentnost i informiranost osoba koje smještaju korisnike.”

O vezivanju štićenika, odnosno njihovoj fiksaciji, Ličanin tvrdi kako se to događa samo u incidentnim situacijama:

“Svi korisnici slobodni su kretati se i strogo je zabranjena fiksacija korisnika, osim u slučaju incidentne situacije u kojoj može doći do ozljede samog korisnika, kao i prisutnog osoblja i ostalih korisnika. U tim situacijama obvezno obavještavamo službu hitne pomoći i policiju, koje dolaze na mjesto događaja i preuzimaju brigu o korisniku. Prema opisanim događajima u vašem upitu radilo se upravo o jednoj takvoj situaciji, gdje je korisnik zbog agresivnosti bio fiksiran do dolaska hitne medicinske pomoći, nakon čega je hospitaliziran na psihijatrijskom odjelu.”

Ravnateljica dodaje kako je velika sklonost padovima kod štićenika česta, što se može povezati s ozljedama, odnosno modricama ili podljevima. Svaka promjena ili pogoršanje psihofizičkog stanja štićenika svakodnevno se prati, a o tome se obvezno obavještava i rodbina i skrbnici.

O navodima da pojedini štićenici imaju uši i šugu zbog neredovne higijene, Ličanin tvrdi da se takve pojave pripisuju osobama koje tek dolaze u Dom:

“Vrlo često se događa da se primi osoba koja je živjela u nehigijenskim uvjetima bez ikakvih sredstava za život i održavanje osobne higijene, s brojnim zdravstvenim tegobama. Te osobe prilikom prijema odgovarajuće se zbrinjavaju i obavlja se higijenska obrada prema protokolu ustanove. Ako se utvrdi da osoba ima uši ili šugu, smješta se u izolaciju i pod nadzorom je liječnika koji propisuje odgovarajuću terapiju. Kada se uklone indikacije za izolaciju, osoba se smješta u kolektivni smještaj s drugim korisnicima.”

Težina posla zaposlenika i nadzor nad ustanovom

Ravnateljica Ličanin ističe težinu posla zaposlenika s ovom kategorijom korisnika, napominjući da postoji veliki prostor za pogrešnu interpretaciju situacija uzrokovanih pogoršanjem psihičkog stanja štićenika:

“U njihovim teškim zdravstvenim stanjima česta je pojava, nažalost, dezorijentiranost u vremenu i prostoru, halucinacije, sklonost nemiru te stalnom kretanju, hodanju, skidanju odjeće i pelena, obavljanje fizioloških potreba na mjestima na kojima se zateknu, što ponekad stvara vrlo pogrešnu sliku i poseban napor osoblja.”

Lićanin naglašava kako Ministarstvo zdravstva i socijalne zaštite Republike Srpske i nadležna inspekcijska tijela redovito nadziru rad ustanove, te da se ulažu sredstva za poboljšanje uvjeta. Dodala je kako će prijaviti fotografiranje i objavu fotografija te tvrdi da većina navoda iz upita predstavlja neistine, pozivajući novinare da dođu i osobno se uvjere u stanje u ustanovi.

Pitanje nadzora nad domovima za starije

Sve češće informacije o stanju u domovima za starije i nemoćne u Bosni i Hercegovini ponovno otvaraju pitanje stvarnog i učinkovitog nadzora nad tim ustanovama. Posebno je porazno što reakcije institucija najčešće dolaze tek nakon tragedija, a interes javnosti traje kratko.

Vrisak.info

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)