Na prvi pogled, gledajući 2D kartu svijeta, čini se logičnim da je najkraća avionska ruta između Sjeverne Amerike i Azije ona koja ravno presijeca Tihi ocean. No u stvarnosti, komercijalni avioni vrlo rijetko lete tim putem. Razlozi su kombinacija sigurnosti, fizike, meteorologije i – ekonomije.
Prvi razlog mnogima je intuitivan: Tihi ocean najveći je ocean na svijetu, a u slučaju tehničkog problema pilot bi imao vrlo ograničene mogućnosti za sigurno slijetanje. Iako ni Aljaska ne obiluje međunarodnim zračnim lukama, slijetanje na kopno uvijek je daleko sigurnija opcija nego prisilno slijetanje na more.
Piloti stoga preferiraju rute uz koje se nalazi što veći broj aerodroma. Iako je broj avionskih nesreća zanemariv u odnosu na milijune letova koji se svakodnevno odvijaju diljem svijeta, kvar motora na visini od deset tisuća metara iznad Pacifika scenarij je koji se želi izbjeći pod svaku cijenu. Teško je zamisliti sretan završetak takve situacije, piše Punufer.hr.
Najkraća linija nije uvijek najkraći put
Sigurnost jest prioritet, ali ne treba zanemariti ni činjenicu da je zračni prijevoz iznimno profitabilan posao. Svaka aviokompanija nastoji putnike prevesti što kraćom rutom, u što kraćem vremenu i uz što manje troškove goriva.
Zbog toga se u pravilu biraju najkraće moguće rute, osim u slučajevima kada ih je potrebno prilagoditi zbog vremenskih nepogoda ili sigurnosnih razloga. No ovdje dolazi do jedne česte zablude.
Na ravnoj, 2D karti linija preko Tihog oceana izgleda najkraće. Međutim, Zemlja nije ravna ploča, već kugla. Kada se ista udaljenost promatra na globusu, koji vjernije prikazuje stvarne odnose između točaka na Zemlji, postaje jasno da su tzv. veliki krugovi (great circle routes) zapravo kraći – i oni često vode preko sjevera, blizu Aljaske ili Arktika. Pretpostavljamo da se s tim teško mogu složiti „ravnozemljaši“.
Vrijeme i munje – nevidljive prepreke
Letenje iznad golemih vodenih površina povećava vjerojatnost susreta s vremenskim nepogodama. Avioni su tehnički sposobni izdržati tropske oluje, pa čak i rubne dijelove uragana, no oluje s jakim munjama predstavljaju poseban rizik.
Zbog toga se pilotima preporučuje da takva nevremena zaobilaze, umjesto da lete kroz njih ili iznad njih. Iako su padovi aviona zbog lošeg vremena danas izuzetno rijetki, snažne turbulencije mogu izazvati ozbiljnu nelagodu i paniku među putnicima.
Zračne struje mogu skratiti ili produžiti let
Još jedan ključan faktor pri planiranju rute su zračne struje. One nastaju u troposferi, najnižem sloju Zemljine atmosfere, u kojem se odvija većina vremenskih procesa. Granica između troposfere i stratosfere nije stalna – varira između 6 i 19 kilometara nadmorske visine.
Upravo zbog tih oscilacija, kao i velikih razlika u temperaturi i tlaku, nastaju iznimno snažne zračne struje koje mogu doseći brzinu i do 320 km/h. Letenje u njihovom smjeru može znatno skratiti trajanje leta i smanjiti potrošnju goriva, dok letenje protiv struje ima suprotan učinak.
Ipak, ponekad nema izbora
Naravno, postoje relacije na kojima kompromisa nema. Ako, primjerice, putujete iz Sjeverne Amerike prema Australiji, prelet Pacifika je neizbježan. Drugog puta jednostavno nema, pa se rute u tim slučajevima planiraju uz maksimalne sigurnosne mjere i precizno praćenje vremenskih uvjeta.
Posušje.info
Objava Zašto avioni lete “u krug” umjesto ravno preko oceana pojavila se prvi puta na Posušje.info.