Institucionalno se položaj Hrvata u BiH nije promijenio u 2025. godini, ali će ona ostati upamćena po nekoliko vrlo važnih događaja i procesa koji su nepobitno utjecali, i to pozitivno, na status hrvatskog naroda. Iako ni jedna američka administracija dosad nije dovodila u pitanje načelo jednakopravnosti triju konstitutivnih naroda kao temelja daytonske BiH, pojedini američki diplomati u prošlosti su puhali u jedra građanskoj državi u kojoj bi konstitutivnost bila “prevladana”.
Novi pristup administracije Donalda Trumpa naglasak stavlja na ekonomski interes SAD-a, ali u političkim porukama jasno ističe dogovor triju naroda kao ključ rješenja za stabilnost BiH. Zasluge za bolje razumijevanje hrvatske pozicije na Zapadu pripadaju i hrvatskim diplomatima, europarlamentarcima, pa i uglednim znanstvenicima i lobistima podrijetlom s naših prostora. Jedan od njih svakako je Max Primorac, čiji se glas u Washingtonu itekako čuje i sluša. Njegovi stavovi o federalizmu kao rješenju za BiH u određenim krugovima u Sarajevu izazivaju nervozu, pa i salve uvreda, što umnogome govori o razini političke kulture i spremnosti na dijalog u samoj BiH. Što se tiče EU-a, jednakopravnost triju konstitutivnih naroda u BiH kao uvjet stabilnosti države danas se mnogo lakše uvrštava u službene dokumente Europskog parlamenta i drugih institucija EU-a nego što je bio slučaj do prije samo nekoliko godina. EU želi funkcionalnu i stabilnu BiH, a manje-više svima koji se nešto pitaju unutar Unije jasno je da toga nema u krajnostima kakve su separatističke i unitarističke tendencije u BiH.
No, vjerojatno ponajveće zasluge za pravilno shvaćanje hrvatske borbe za ravnopravnost u BiH pripadaju propasti tužbe Slavena Kovačevića protiv BiH pred Međunarodnim sudom za ljudska prava u Strasbourgu. Kovačević je tužio BiH jer ga ona navodno diskriminira tako što mu kao pripadniku ostalih ne omogućuje glasati za člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda ni da bude izaslanik u državnom Domu naroda. Sud je, međutim, uvjerljivom većinom presudio da je Kovačević zloupotrijebio pravo na predstavku i da nema status žrtve. Izazvalo je to nervozu kod njegovih političkih sponzora, koji su u eventualnom pozitivnom ishodu presude vidjeli dodatni korak u razbijanju nacionalnog predstavljanja u BiH, a posredno i koncepta konstitutivnosti jednakopravnih naroda.
Priča o “trećem entitetu” nije realna jer iziskuje dvotrećinsku većinu za promjenu Ustava i pristanak svih bitnih političkih i društvenih aktera u BiH, kojeg očito nema i neće biti. No, jednako tako ravnopravnost konstitutivnih naroda ne može biti predmet bilo kakve rasprave o budućnosti BiH. To je temelj njezine stabilnosti i opstanka, bez obzira na to koliko se nekome bilo teško pomiriti s tom činjenicom.
Powered by WPeMatico