Betlehemsko svjetlo svojim sjajem i snagom obasjava planet Zemlju i čitav svijet te rastjeruje sile mraka, slaveći Božić, rođenje malog Isusa – Bogočovjeka, koji se darovao svim ljudima dobre volje. Ono svijetli i nadjačava sav lažni sjaj koji je sve više u svijetu i sve ono što nije sveto. Isus je po mnogo čemu najvažnija osoba u povijesti ljudskog roda; po njegovu rođenju čitav svijet broji godine i pravi kalendare, njegov nauk jedan je od stupova zapadne civilizacije koja je temelj ukupnog aktualnog civiliziranog svijeta. Isus se spominje i u Kuranu kao Isa u čak 93 ajeta. No, svjedoci smo toga da se lažnim sjajem neoliberalizma (i drugih “izama”) u Europi, kojoj je kršćanstvo u temelju i srži, nastoji zamračiti, ili barem zamagliti, Betlehemsko svjetlo. Pa mnogi božićno vrijeme nazivaju vremenom blagdana. Valjda zbog, ili radi, nekakve političke korektnosti prema onima kojima mali Isus, Božić, puno i ne znači. Za sada božićnicu nisu “prekrstili” u – “blagdanicu”! Lažno blještavilo “Velike potrošnje” nastoji nadjačati istinsko Betlehemsko svjetlo, a konzumerizam, dijete neoliberalizma i korporativnog kapitalizma, nastoje postaviti ispred Božjeg djetešca, čiji je dolazak navijestio spasenje. No, ni najkrvaviji progoni tijekom dva tisućljeća nisu kršćanima mogli ukrasti Božić, a kamoli će to neki lažni “izmi”. I danas u svijetu postoje idejni nasljednici progonitelja kršćana – onih iz vremena rimskih katakombi do komunističkih diktatura. Svjedoci smo i najnovijih protukršćanskih tortura u srcu Europe. Krvavi progoni kršćana u Nigeriji spomenu se kao obična, gotovo efemerna vijest. Možda se ne bi ni čula u široj svjetskoj javnosti da Donald Trump nije zaprijetio vojnom silom protiv progonitelja kršćana u Nigeriji.
Na jednom spomeniku Kulinu banu, ukrašenom njegovom znanom Poveljom, po mnogima rodnom listu Bosne (i Hercegovine), ne postoje početne riječi “U ime Oca, Sina i Duha Svetoga”. Nekima ne paše činjenica da je Kulin ban bio kršćanin, kao i drugi bosanski i hercegovački velikani u povijesti u koje se zaklinju. Neki povjesničari u BiH skloni su veličanju Osmanlija koji su na prostoru današnje BiH srušili više od 30 katoličkih samostana i oko 400 katoličkih crkvi. A kad je suvremena povijest u pitanju, brojni bošnjački političari, povjesničari i intelektualci znaju se pohvaliti kako Bošnjaci nisu rušili katoličke bogomolje. A postoje objavljeni relevantni pokazatelji o tomu da je Armija BiH srušila, teško oštetila ili oštetila 294 katoličke crkve i ostala vjerska objekta. Postoje podaci i o srušenim ili narušenim katoličkim crkvama i od srpskih oružanih snaga. Bio je rat, bilo je svašta, porušene su bogomolje i drugih vjera u BiH, ali ne može se svoje nepodopštine nijekati, a tuđe prenapuhavati. Broj ubijenih katolika civila i protjeranih katolika iz BiH zvuči nevjerojatno. Max Primorac kojeg u političkom Sarajevu “časte” najpogrdnijim “epitetima” na saslušanju u Kongresu SAD-a kazao je da se broj Hrvata katolika u BiH smanjio za čak 60 posto. Mnogi Ameri ostali su u čudu, posebno oni koji su to mogli u velikoj mjeri spriječiti. SAD je ipak donio mir i Hrvatima katolicima obećao jednakopravnost Daytonskim sporazumom. No, Ameri se nisu baš pretrgli oko toga da tako bude i u stvarnosti. Kad su konačno uvidjeli da je vrag odnio šalu, najavljuju da se ubuduće mora poštivati konstitutivnost Hrvata, što katolici u BiH doživljavaju kao najljepši božićni dar. Nadamo se da taj dar neće biti šarena laža kakve su tri desetljeća stizale od Ujaka Sama preko Velike bare i stare dame Europe. Radi pomirbe i mira u bh. kući valja se suočiti s daljnjom i bliskom prošlošću jer bez toga nema ni bliske ni buduće svjetlije budućnosti.
Pucaju opasne petarde na sve strane, a tisuće puta opasnije puca se na bojišnicama između napadnute Ukrajine i Rusije. Hoće li doći barem do božićnog primirja kao na Božić 1914. godine u vrijeme Prvog svjetskog rata, kada su vojnici Njemačke i Ujedinjenog Kraljevstva (uglavnom Škoti), uz protivljenje zapovjednika, kod Ypresa kratkotrajno prekinuli oružani sukob te na “ničijoj zemlji” između rovova odigrali – nogometnu utakmicu. Možda je netko zbog toga nogomet učinio najvažnijom sporednom stvari na svijetu. Brojni Ukrajinci slave Božić po gregorijanskom kalendaru pa valja vjerovati da im nitko ubilačkim projektilima neće ukrasti Božić, možda i život.
No, dobri ljudi mole za mir svim ljudima dobre volje na ovom svijetu. Naravno, nadamo se i tome da nitko u BiH neće katolicima na bilo koji način pokvariti Božić, kao i onima koji ga slave po julijanskom kalendaru 7. siječnja. Sjećamo se vremena kad su u bivšoj državi komunističke vlasti vjernicima krale i kvarile Božić. Svi zaposleni morali su na Božić raditi umjesto slaviti. Pitali su hercegovačke katolike zašto su toliko vezani za fratre, a jedan hrabri Ero im je objasnio:
– Zato što ste nam ih toliko malo ostavili na životu!
Poneki član Partije znao bi u božićno vrijeme pokusati jezikovu juhu. Sekretar je jednom članu Hercegovcu zamjerio to što nije ni otvorio prosinački broj lista “Komunist”, a Ero iz komunističkog svijeta pravdao se:
– Oprosti, šefe, kraj je godine pa se od velike “rađe” nemam vrimena ni prikrstit’! •
Powered by WPeMatico