Božić: Svi krajevi svijeta vidješe spasenje Boga našega!

Braćo i sestre, hvaljen bio Isus Krist Gospodin, koji je postao čovjekom i danas došao na svijet, rođen u Betlehemu od Djevice Marije! Nema dobra čovjeka na svijetu, koji se danas ne raduje rođenju Isusa Krista. Neka Gospodin obraduje srca svih štovatelja malog Krista, u jaslama betlehemske štalice!

Na poseban način radujemo se mi, kršćanski vjernici, koji smo se tijekom cijelog svetog vremena Došašća pripremali za ovu svetkovinu, u nutarnjem i vanjskom pogledu: molitvom, pokorom, pomirenjem s rodbinom, prijateljima i neprijateljima, ispovijedima, ukrašavanjem naših domova i crkava… – I svetkovina nam je stigla!

Prije svega, pozdravljam vas sve zajedno i svakoga posebno, vas koji ste došli na ovu svetu misu, kako bismo zajedno proslavili rođendan Gospodina našega Isusa Krista! Preko vas pozdravljam i sve članove vaših obitelji, ovdje i svugdje po svijetu.

Na poseban način pozdravljam bolesne i starije osobe, te malu djecu, tj. one koji fizički ne mogu sudjelovati s nama u ovom slavlju, ali su s nama u duhu, moleći za nas i preporučuju se u naše molitve. Neka ih mali Isus blagoslovi svakim nebeskim i zemaljskim blagoslovom!

Božić je najveća i najradosnija svetkovina cijele crkvene godine, odmah nakon Uskrsa.Radujmo se svi zajedno: veliki i mali, stari i mladi, zdravi i bolesni, bogati i siromašni, sveti i grešnici – jer je Isus Krist, Sin Božji, došao za sve nas. Došao je uzvisiti malenoga i učiniti ga velikim u očima Božjim i ljudskim; došao je izliječiti bolesne, ojačati slabe, osloboditi zarobljene, obogatiti siromašne, utješiti žalosne, obratiti i posvetiti grešnike, spasiti svakoga tko se uzda u Boga, u njegovu dobrotu i milosrđe.

Čak su i najveći, najmoćniji i najbogatiji ovoga svijeta vrlo maleni, slabi i siromašni pred veličanstvom i sjajem ovog Stvoritelja, Kralja i Vladara cijeloga svijeta, koji je radi nas i radi našeg spasenja postao čovjekom i rođen od Djevice Majke kao malo dijete, siromašan i u svemu ovisan o dobroti ljudi dobre volje. Onaj koji je stvorio cijelo čovječanstvo, sada je došao da osobno, podnoseći muku i sramotu, iskusi bijedu svojih stvorenja, koja su pala u grijeh i pod vlast đavla, te da ih spasi od njihova zla: od grijeha, od smrti i od vječnog poraza. Ovo novorođenče će u svoje vrijeme spasiti i uzvisiti sve svoje štovatelje i sve štovatelje nebeskog Oca, na čast posvojene djece Boga Oca, Stvoritelja, Kralja i Vladara svemira. Učinit će ih svojom braćom i sestrama, svojim subaštinicima, kako bi mogli uživati sve blagoslove koje je nebeski Otac dao svom Sinu.

Isusovo rođenje prorekli su stoljećima unaprijed sveti Božji proroci, od Mojsija do svetog Ivana Krstitelja. Neposrednu pripremu za njegovo rođenje izvršio je jedan od najvećih Božjih anđela, arkanđeo Gabrijel. Njegovom rođenju nisu se radovali samo njegova Majka Djevica Marija i sveti Josip, njezin zaručnik, koji je pred svijetom igrao ulogu Isusova oca, svjestan da je njegov jedini Otac Bog – već i cijeli anđeoski zbor, pjevajući s velikom radošću: „Slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima dobre volje!” Radovali su se i betlehemski pastiri, kao i daleki kraljevi i mudraci poganskog svijeta tog vremena. I mi svi se radujemo, jer od njega dolazi sloboda, sreća i svako dobro u ovom životu i u vječnosti.

Prorok Izaija u prvom čitanju _{(Iz 52, 7-10)} najavljuje da će Bog učiniti „da svi krajevi zemlje vide spasenje Boga našega.”

Slično i Psalam 98 veli: „Svi krajevi svijeta vidješe spasenje Boga našega!” – Doista, vidjeli smo spasenje Gospodinovo u Otkupitelju, u njegovu rođenju. Iako djelo otkupljenja još nije dovršeno, sigurni smo da smo otkupljeni, jer nam se danas rodio Onaj, koji će sjajem svog božanskog svjetla rastjerati našu tamu. Rodio nam se Onaj, koji će iskorijeniti naše duhovne i fizičke bolesti i dati nam potpuno zdravlje. Rodio nam se Onaj, koji će uništiti našu smrt i dati nam vječni život.

Veličinu ovog dana pokazuje nam i Poslanica Hebrejima, koju smo čuli u drugom čitanju _{(Heb 1, 1-6),} u kojoj se kaže: „Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu”. A Sin je toliko veći od svih onih po kojima nam je Bog govorio kroz povijest spasenja, da ga čak i proroci i anđeli štuju kao svog Gospodara.

Ali veličinu Krista, čiji rođendan danas slavimo, najbolje nam pokazuje sveti Ivan Evanđelist u današnjem Evanđelju _{(Iv 1, 1-18):} Isus Krist je Sin Božji, vječna Riječ Božja, sam Bog, koji se u vrijeme što ga je odredio nebeski Otac utjelovio i postao čovjekom, te se rodio od Djevice Marije u osobi Isusa Krista. Došao je kao „svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakoga čovjeka. … K svojima dođe, i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše, dade moć da postanu djeca Božja. … Riječ (Božja, Njegov Sin) tijelom je postala i nastanila se među nama. … Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on ga obznani.”

Budući da nitko nikada nije vidio Boga, jasno je da ljudi nisu mogli ni poznavati pravog Boga, te su stoga mogli biti prevareni i slijediti lažna božanstva te predstavljati Boga slikama i tjelesnim idolima, koji nisu imali nikakve veze s pravim Bogom, jer su bili djela ljudskih ruku. Ali otkako je Sin Božji, koji je jedini pravi Bog, došao k nama, zajedno s Ocem i Duhom Svetim, sad smo vidjeli Boga u osobi Isusa Krista i poznajemo ga kakav jest, kakav nam se sam objavio u Isusu.

Možemo ga figurativno prikazati i u tjelesnom liku, u obliku čovjeka – jer nam se sam Bog objavio u tijelu čovjeka, u osobi Isusa Krista, Boga i čovjeka u isto vrijeme, koji se danas rodio u Betlehemu, živio je 33 godine među nama, kao što živi svaki od nas, a zatim je umro na križu i bio pokopan. Ali, kako je unaprijed najavio preko proroka, uskrsnuo je trećeg dana. Zatim je uzašao na nebo, gdje sjedi zdesna Bogu Ocu.

Na taj način, u Isusu Kristu, Bog nam se toliko približio, da nije mogao biti bliže. Ovo divno Božje djelo izraz je njegove neizmjerne ljubavi prema nama. Tko god shvati tu Božju ljubav prema sebi, ne može a da ne zahvaljuje Bogu na toj ljubavi i ne bude sretan – jer je Bog uzeo našu ljudsku narav, da bi nas učinio dionicima svog božanskog života.

Doista, prije 2025 godina, Isus „dođe k svojima, ali ga njegovi ne primiše”. Mnogi ga ni danas ne primaju kako bi trebali, čak ni među narodima koji su stoljećima bili kršćani. Ali ne zaboravimo da „onima koji su ga primili, (Isus) dade moć da postanu djeca Božja”.

Hvala Bogu što je i sve nas učinio djecom Božjom i to potvrdio sakramentom krštenja. Čak je to potvrdio i sakramentom pričesti, kojim postajemo dionici njegova Tijela i Krvi. Dao nam je i svoga Duha Svetoga. Potpuno nas je sjedinio s Bogom, sa svojim nebeskim Ocem i s Presvetim Trojstvom!

Dao Bog da i mi uvijek ostanemo vjerni njemu, kao što je on uvijek bio vjeran nama – na čast i slavu Boga Oca! Amen.

svjetlo riječi/fra Lovro Gavran