U Zmijavcima, u srcu Imotske krajine, živi Ana Gudelj Bigić, stogodišnjakinja koja, kako kažu njezini najbliži, ne gleda samo očima, nego i srcem. Premda nikada nije naučila čitati, njezin život ispisan je iskustvima, borbom i neuništivom snagom. Rođena u siromaštvu, odrasla bez roditelja, odmalena je brinula o mlađoj braći i sestrama. Danas, s navršenih sto godina, i dalje svjedoči o vremenu gladi, rata i gubitaka koji se ne zaboravljaju.
Njezinin sin, Slavko Gudelj, za HRT je rekao:
“Ja tu nisam bio 50 godina. Evo, to je tu. Sve je obraslo. Zove se točno Perića brig. Tu se rodila moja mama u ovoj kući, a ovo je njihova stara kuhinja. Ona se rodila, tako piše u knjigama, 1. 11. 1925. godine, no prije se upisivalo ranije. Ona je možda rođena i 15 dana ranije”, rekao je.
Užasi rata
Prisjeća se i vremena kada se u selo upisivalo više beba odjednom, jer se, kaže, nije znalo tko će doživjeti prve mjesece života. Kuća u kojoj je Ana rođena bila je simbol jadnog i teškog djetinjstva. Slavko je pokazao kuću u kojoj se majka rodila te kazao kako je to bio jad, bijeda i siromaštvo.
“Ovdje su se snimali Prosjaci i sinovi. Ovdje je bio glumac Fabijan Šovagović, Vlasta Knezović i ostali glumci. Mi kao djeca smo bili ovdje na mostu i onda su nas potjerali jer su morali snimati kadrove”, sjeća se.
“Sto godina i bilo je svega. Majka umrla, ostala siroče, šestero nas bez majke. Otac poginuo, majka umrla. Imala sam 13 godina kada je umrla, a najmlađem bratu su bile dvije godine”, naglašava Ana Gudelj Bigić, stogodišnja žena iz Zmijavaca.“Eto kako je prošlo. Žalosno je prošlo. Bili smo i gladni žedni. Nismo imali, rat počeo, otac ubijen, majka umrla. Kada bi nam netko dao komad kruha, kao da bi nam dao cijeli svijet. Čitav tjedan nije bilo ni kruha ni pure. Kašu daj, tko će mi dat šaku brašna da zamiješam kašu”, sjeća se.
Rat joj je donio još gora sjećanja. Kako govori, teško joj je bilo tijekom rata jer su je tjerali da oblači mrtve partizane i domobrane koji su se pokapali posvuda. Prema vlastitom priznaju, htjela je umrijeti od muke.
“Težak je rat bio. Ne daj ga Bože doživjeti nikome”, rekla je.Sa 16 godina se udala i rodila osmero djece, od kojih je šestero odgojila. Radila je sve što je trebalo – u polju, u duhanima, u lozi, kasnije i u mesnici.
“Od kad sam znala za sebe, kako sam rasla, tako sam i radila. Sve oko loze, duhan smo sadili i onda su nam to platili”, kazala je Ana. “Otac je kupio neku staru kravu na tržnici i zaklao ju je. Došla mu inspekcija. Mi smo svi mislili da je to fratar. I ja govorim ocu, došao je fratar. Kad fratar dođe, to je čast! Mi smo dotrčali kući. Kaže otac, baš ga imam čime počastiti. Međutim, on je došao sa službenicom, koja piše na mašinu. Vidio je otac da nije dobro. Upitao je čovjek oca jesu li ovo sva njegova djeca. Nas je bilo desetak, jedan balav, jedan prljav, jedan u dronjcima. Pitao ga je Mijo, tako se zvao moj otac, zna li on trančirati meso, a on je rekao da zna”, priča Slavko.Kazao je ocu kako će mu omogućiti da svaka tri mjeseca dođe u Imotski da komisija odluči zna li on to zaista, ako zna, zaposlit će ga i državnoj mesnici. Ana je, prisjeća se, znala sama zaklati i prodati i po sedam janjaca, a lozu je zalijevala s osam barila vode. Bila je, kaže, „kao muškarac“. Snalazili su se i s vodom, koje je bilo malo.
Slavko pokazuje brdo s kojeg se nekada donosila: “Mi bismo pomagali tim ljudima s kantama, kako bi što prije napunili vodu, ali oni kada su išli na brdo sa zaprežnim kolima bez guma, prolila im se trećina vode”, rekao je. Prisjeća se i kako je nekada bila čista rijeka da se iz nje mogla piti voda.
Rodila djecu u kući
Ana je svu svoju djecu rodila u kući: “Rađala sam sve muške, a moj muž je volio više žensku djecu. Rodila sam 6 sinova jedan za drugim. Imali smo 12 kuma za krštenja, za svadbu na kojoj je bilo 3 janjeta koja su se pekla na ražnju. Bilo nas je 150. Bila je puna kuća stolova, kuma i kumova sa svih strana”, naglašava. Njezin život obilježile su i dramatične situacije. Kći Bosiljka pamti dan kada ju je majka spasila od zmije. Vrisnula je, kaže, a Ana ubila zmiju i pritom bila ugrizena, ali je dijete spasila: “Niko me u životu prevario nije. Čist račun, duga, ljubav. Tuđeg ne bi”, naglašava Ana. “Našla je od jednog čovjeka torbu punu novaca. To je bio poreznik koji je skupljao novce od kuće do kuće i možda je malo popio pa je izgubio novac. Kako moja mama ne zna čitati ni pisati, nije mogla vidjeti čiji su to novci. Došla je tu i čekala netko od djece dođe da vidi ili postoji li kakav papir da piše čiji su to novci. Međutim, taj čovjek je naišao, kuka, plače, izgubio je torbu s novcima. I onda mu je mama dala novce. Normalno, bio je sretan”, rekla je Bosiljka.
Njezin unuk Mijo zaključuje da je ključ njezine dugovječnosti u nečemu što se ne može kupiti: “Sada zamislite vi jednu ženu iz Imotskog koja nepismena odlazi tako u svijet. I ona je rekla da je dva puta presjedala. Znači, Split-Zagreb, u Zagrebu za Pariz, iz Pariza za Lion. Taj brat nije smio dolaziti. On je otišao kao mnogi jadnici na turistički pasoš i više se nije vratio”, kazala je Irma Bekavac Gudelj, snaha.
“Baba, hvala ti za sve što si učinila za mene kad sam bio dijete, a čak mogu reći i beba. Ja sam svakog ljeta dolazio u Hrvatsku na ljetovanje kod tebe u Zmijavcima i čuvala si me, učila i pokazala si mi mnogo stvari. Obitelj, ljubav i toplinu doma. Zahvaljujući tebi, između ostalog, naučio sam hrvatski jezik, bez obzira na to što mi je materinji jezik francuski. Ti si jedna od tih zbog koje obožavam svoje korijene da ih nikada ne zaboravim”, naglasio je Frane Gudelj, unuk iz Francuske. Ana se sjetila svoje vožnje avionom u Francusku i rekla je kako je u početku bilo malo stresa, ali, kako kaže, kasnije bi se mogla voziti cijeli dan. “Kada sam bila u Francuskoj. Malo stresa, na početku stresa, kasnije”. Na pitanje kako je pričala s Francuzima, Ana je rekla uvijek hrvatski. “Ono gdje je ona izuzetno jaka je mentalna snaga.
Dakle, mentalna jakost, žena koja je prošla brojne nedaće u životu, jednostavno kroz svoju vjeru i rad. Vidi jako dobro. Vidi fantastično, osim sluha. Praktički tablete za tlak ne pije, tlak ima uredan. Krvna slika uredna. Dakle, praktički nikakvu terapiju ne uzima”, istaknuo je Mijo.
Objava Ana iz Zmijavaca: Stogodišnja žena koja je preživjela glad, rat i siromaštvo pojavila se prvi puta na Ljubuški na dlanu.