Potrošačka košarica u susjednoj Hrvatskoj količinski je i dalje jednaka, ako ne i manja, a svaka naredna kupnja sve skuplja. Bi li bila i skuplja da Vlada RH već nekoliko godina ne štiti cijene nekih najosnovnijih artikala i kategorija i da su i one prepuštene tržištu pitanje je za milijunaša. No u utrci s inflacijom koja je u Hrvatskoj i dalje među najvišima u Europi – a hrana i 22% skuplja od EU prosjeka – čini se kako je najlakše trgovce još malo ‘stisnuti’ s cijenama koje su i proteklu godinu nemilo rasle. Čokolada, kava, svježa jaja, Zdenka topljeni sir, tekući jogurt, kuhana šunka…, sve je dodatno poskupjelo. Zapravo je teže naći proizvode koji su koliko-toliko pojeftinili poput Ledova smrznutog oslića (400 g) koji u pojedinim trgovinama košta 5 centi manje u odnosu na studeni lanjske godine, ili pak svinjetine.
Afrička svinjska kuga (ASK) toliko je devastirala stočni fond na istoku Hrvatske da su mnogi apokaliptično najavljivali kako ćemo ostali bez pršuta, šunke, kulena, slanine, kobasa, krvavica, no dok je viškova na europskom tržištu nema zime. Nisu domaće, no svinjske polovice, butovi, lopatice, vrat i leđa s kosti i kožom, svinjske koljenice, čvrsto masno tkivo, carsko meso… – asortiman za kakvim se u ovo doba godine zbog delicija iz ‘kućne radinosti’ traga i u trgovačkim lancima – i jeftiniji je ili jednako košta kao i lani, ali će zato od početka prosinca Vlada ‘zaključati’ cijene još 30 proizvoda/kategorija u cilju zaštite najsiromašnijih.
– Ovom mjerom osigurava se nastavak provedbe našeg odgovornog gospodarskog i socijalnog pristupa zaštiti životnog standarda građana, osobito u razdoblju kada povećani životni troškovi predstavljaju izazov za mnoga kućanstva – kazao je ovih dana ministar gospodarstva Ante Šušnjar, najavljujući kako se lista “u cilju ublažavanja inflatornih pritisaka i zaštite najranjivijih skupina građana” od početka prosinca širi na okruglih 100 proizvoda.
Iznenađeni trgovci koji su prije očekivali ublažavanje mjera s kojima se nakon neuspjelih ‘bijelih lista’ prvi puta krenulo u rujnu 2023., dužni su na postojeću listu proizvoda (a veliki i na posebne police) uvrstiti po ograničenim cijenama i kruh miješani nepakirani, pecivo liziku, listove za pite i savijače, tost petit suhe kekse, smrznute lignje, njoke, smrznuti špinat, ajvar i papriku u staklenci, med, šunku za pizzu, mliječni namaz, zimsku salamu, čokoladni namaz, vrhnje za kuhanje, stolni margarin… – najmanje jedan artikl iz kategorije te određenih gramaža. Koliko se pak postiglo s prvotnih 30, pa proširenom listom na 70 proizvoda/kategorija – nitko od mjerodavnih dosad nije predočio izračun.
No usporedbom računa iz druge polovice studenoga 2022. godine, uoči uvođenja eura – čini se kako je košarica i s ublažavanjem ‘inflatornih’ pritisaka za potrošače skuplja gotovo za trećinu. Večernjakova ‘shopping’ lista s 30 proizvoda koje smo kupili u trećoj dekadi studenog 2022. – na kojoj su se našli salata kristal (komad), mandarine (1 kg), svježi kupus, kruh rustika (500 g), 10 jaja (M), mljevena kava Gloria (500 g), suncokretovo ulje Zvijezda (1 l), Cedevita (900 g), deterdžent za suđe Likvi (900 ml), smrznuti filet oslića Ledo (400 g), Zdenka topljeni sir (140 g), maslac Deutsche Markenbutter (250 g), Dukat tekući jogurt (1 l, 2,8 m.m.), mljevena puretina Vindon (500 g), teleća lopatica s kosti (1 kg), pileći medaljoni Cekin (660 g), svinjski vrat bez kosti (1 kg), čokolada za kuhanje Sweet Chef (350 g), Mikado čokolada s rižom (300 g), palenta Franck (540 g), Poli salama (500 g), kuhana šunka PIK (300 g), pileće hrenovke Cekin (300 g), gouda Dukat (1 kg), Colgate pasta za zube (75 ml), Violeta toaletni poput Premium (16 rola), K-plus vrhnje za kuhanje (500 ml), Scotty riža originario (1 kg) i Vegeta (250 + 50 g gratis) – bila je, naime, za čak 26,16 eura jeftinija u odnosu na identičnu košaricu od prije nekoliko dana. Prije tri godine koštala nas je 81,23 eura, a danas čak 107,39 eura ili 32% više, s time da smo neke od artikala kupovali i na akciji. Jeftinije u odnosu na 2022. danas je samo suncokretovo ulje, smrznuti oslić, mandarine, svinjski vrat bez kosti i gouda, dok je najviše poskupjela kuhana šunka, s 9,29 na čak 14,29 eura za kilogram, kava koja se prije tri godine na akciji mogla naći i za 3,89 eura (pola kg), dok danas košta 10,19 eura (na akciji 7,49), čokolada za kuhanje (čak 277%!).
Stručnjak za trgovinu Dragan Munjiza kaže kako je njegov stav isti – nije za regulaciju maloprodajnih cijena u maloprodaji hrane, već za druge oblike socijalnih transfera ugroženijim dijelovima stanovništva i za sniženje opće stope PDV-a, posebno na prehrani. Regulacija je trebala trajati najviše do 6 mjeseci i postupno se ukidati, tvrdi on.
Ako usporedimo ukupan rast prodaje (financijske i količinske) na 40 najbitnijih potkategorija u prehrambenim dućanima za prva tri kvartala 2025. s, primjerice, rastom istih potkategorija u istom razdoblju 2024. – neprehrambene potkategorije koje se prodaju u grocery retailu u lani su ostvarile ukupan rast prodaje od 13,1%, a rast količina za 8,4%, od čega je samo jedna potkategorija od toga u količinskome padu. U ovoj godini ostvaren je ukupan rast prodaje od 3%, rast količina 0,4% (6 potkategorija u količinskome padu). Prehrambene kategorije lani su ostvarile ukupan rast prodaje za 9,5%, rast količina za 1,5%, od kojih je 11 potkategorija u količinskom padu, a ove rast prodaje za 7,1% i rast količina od 1,6%, priča Munjiza.
– Dakle, možemo vidjeti da ukupan asortiman u dućanima bilježi sve veći količinski pad prodaje (17 od 40 potkategorija su u količinskome padu), te da rast financijskog prometa koji usporava dolazi iz porasta CPI indexa (inflacija na robi široke potrošnje). Kupci sve manje kupuju ili kupuju jeftinije zamjenske proizvode, a nakon bojkota i uvođenja mjera prodaja se količinski smanjila, ali nivo cijena i dalje raste u svih 40 potkategorija. Potrošači stoga ne profitiraju uopće ako kupuju uobičajenu potrošačku košaricu, a trgovci imaju dodatni i to ne mali problem s ispunjavanjem planova, zalihama i obrtom robe. Međutim, za skupine potrošača koji kupuju disciplinirano isključivo proizvode koji su ograničeni cijenom, dobitak je u tome što cijene stagniraju u odnosu na nivo cijena od prije godinu-dvije – zaključio je Munjiza.
Konzultantica za poljoprivredu i prehrambenu industriju Zvjezdana Blažić kaže kako su u listopadu 2025. potrošačke cijene hrane i bezalkoholnih pića rasle su za 4,4% na godišnjoj razini, što pokazuje znatno usporavanje u odnosu na ljetne mjesece kada su bile između 6 i 7% više. Harmonizirani indeks potrošačkih cijena hrane u Hrvatskoj je u listopadu bio 3,7% viši nego godinu ranije, a na nivou EU je to bilo 2,5% . No, još uvijek je prisutan značajan rast cijena u nekim kategorijama kao što su meso (gotovo 10%), posebno junetina i teletina, mliječni proizvodi, jaja, kava, proizvodi na bazi kakaovca…
– Na Vladinu popisu je veliki broj proizvoda koji imaju minimalnu tendenciju rasta zadnjih mjeseci, često je ograničena cijene viša od one koju možemo vidjeti na policama, tako da ne vidim neki veliki smisao ove proširene liste i ne vjerujem da će u konačnici djelovati antiinflacijski jer smo i do sada imali 70 proizvoda s ograničenim cijenama, a inflacija je bila vrlo visoka. Za određene kategorije socijalno ugroženih građana može se reći da će im, ako tih proizvoda bude na policama, biti lakše podnijeti visoki udjel troškova koje hrane i higijenske potrepštine imaju u njihovim kućnim budžetima. No, u konačnici i to je na dugi rok upitno jer će i proizvođači i trgovci na nekim drugim robama pokušati zaštititi svoju profitabilnost – kaže Blažić te upozorava kako ograničenje cijene nekih proizvoda na dugi rok može izazvati negativne posljedice na proizvođače na koje trgovci u potpunosti prenose teret ograničenih cijena.
– Trgovci u pravilu ne smanjuju svoju maržu nego nabavnu cijenu od proizvođača. Negativni utjecaj se posebno odnosi na proizvođače čokolade i proizvođače kave koji su pod ogromnim pritiskom rasta cijena sirovina koje su burzovne robe, jako ovisne o mnogobrojnim čimbenicima globalnih kretanja na koje naši proizvođači ne mogu nikako utjecati. Najveći apsurd je ograničenje cijene kave koja je sa jedne strane oporeziva trošarinama kao posebnim porezom koji se obično uvodi na luksuznu robu ili robu koja ima neke karakteristike pa se želi ograničiti trošenje kao što je duhan ili alkoholna pića. A ta ista kava je na popisu roba s ograničenim cijenama, što znači da se prema obrazloženju Ministra gospodarstva radi o proizvodima kojima se štite socijalne kategorije građana. To bi trebalo odmah ispraviti i kavu maknuti sa liste proizvoda s ograničenom cijenom – napominje Blažić. No ostali proizvođači su pod pritiskom rasta ulaznih troškova, od energije, rasta plaća za 9,5% u odnosu na prošlu godinu, te bi u kratkom roku trebalo preispitati koji je učinak tih mjera na gospodarske subjekte.
– Na dugi rok, bojim se, bit će više štete nego koristi. Svako dosadašnje ograničavanje cijena prehrambenih proizvoda imalo je negativan utjecaj i na primarne proizvođače jer je utjecalo na pad otkupnih cijena poljoprivrednih proizvoda – naglašava Blažić.
Ivo Grgić, profesor sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta i dobar poznavatelj prilika u sektoru, kaže kako još uvijek pokušavam pronaći ‘zlatnu nit’ svrhe zamrzavanja, odnosno plafoniranja cijena određenih proizvoda.
– Ako ekonomski stratezi pri Vladi RH žele zaštiti standard dijela pučanstva, prvenstveno umirovljenika, učinak je ravan nuli. Njihov problem su niske mirovine čemu su pogodovale sve dosadašnje vladajuće garniture rješavajući svoje (ne)sposobnosti prisilno ih regrutirajući u umirovljenički korpus. To je slučaj tzv. ratnih umirovljenika te “tehnološkog viška” kao posljedice grabeži gospodarskih subjekata – ističe Grgić. Ako se želi usporiti inflatorni pritisak, mjere su se pokazale još manje uspješne jer se radi o trenutačnim,
dnevnim efektima, dodaje.
– Dobronamjerni mjeru vide kao upozorenje trgovcima, za porast cijena jedino se oni prokazuju iako su u tom lancu proizvođači, dobavljači, ali i sama država koja hrani ogromni administrativni aparat. Plafoniranje maloprodajnih cijena odmaže domaćim poljoprivrednim proizvođačima kojima se smanjuje njihov ionako mali tržni udjel, jer se dobavljači okreću proizvodima niže kakvoće, ali i nižim ulaznim cijenama. A potrošači, pokazuju sva ozbiljnija istraživanja, na visoko mjesto kod odluke kod kupnje stavljaju cijenu, a tek onda podrijetlo, kakvoću, dizajn i slično. Očito je da su mjere Božićni poklon Vlade kao što je i povratak hrvatske tradicije svinjokolja s posljedicama koje ćemo osjećati ubrzo. Volio bih da sam u krivu i javno ću se ispričati odgovornima za ovu odluku rekao je Grgić.
Ekonomski analitičar Damir Novotny kaže kako dugotrajna neposredna intervencija Vlade u cijene koje se formiraju na tržištu, ne samo da ne može imati učinke kao antiinflacijska mjera, već može utjecati na stvaranje novih strukturnih neravnoteža s dugoročnim učincima.
-Uz stabilnu i snažnu domaću potražnju, nastalu kao rezultat ekonomskog rasta i snažnog rasta plaća iznad rasta produktivnosti rada, ograničavanje cijena prisilit će domaće maloprodajne lance na pronalaženje jeftinih proizvoda niže dodane vrijednosti dostupnih na otvorenom europskom tržištu. Tako se zapravo stvara nova ekonomska struktura koja neposredno šteti domaćim proizvođačima i smanjuje interes poduzetnika za ulaganja u proizvodne kapacitete. Ako su cijene ograničene na niskoj razini, ulaganja jednostavno ne mogu biti isplativa, osobito u ekonomiji veličine Hrvatske – tvrdi Novotny. Proizvođači iz drugih zemlja članica EU mogu biti konkurentniji, ne zbog skrivenih potpora kako se to najčešće tvrdi u javnom diskursu, već prije svega u visokoj razini produktivnosti i korištenju ”ekonomije” obujma, objašnjava.
– Irska, primjerice, na tek dvostruko većim poljoprivrednim površinama od Hrvatske ima desetak puta veći broj stoke i ostvaruje izvoz poljoprivredno-prehrambenih proizvoda oko 17 milijardi eura. U tom smislu se iz ekonomskog pogleda ne može podržati direktna intervencija ovog tipa, osobito u fazi ekspanzije hrvatske nacionalne ekonomije i rasta bruto domaćeg proizvoda. Umjesto djelovanja na strani tržišnih cijena, Vlada bi morala snažnije poticati domaću ponudu, odnosno proizvodnju upravo onih dobara cijene kojih nastoji kontrolirati. Izračunavanje vrijednosti tzv. potrošačkih košarica je potpuna besmislica. Potrebe hrvatskih kućanstava nisu homogene i rastu s obzirom na razvoj ekonomije. Zadovoljavanje svih, posebno ne rastućih potreba kućanstava nemoguće je. Nije bilo moguće ni u višetisućljetnoj ekonomskoj povijesti – naglašava Novotny.
Tvrdi kako u tržišno orijentiranim ekonomijama, kakva hrvatska ekonomija mora biti, osobito u kontekstu članstva u EU i u europodručju, najrazvijenijim svjetskim regijama, direktna kontrola cijena nije uobičajena mjera. Cijene dobara dnevne potrošnje, ali i faktora (činitelja) proizvodnje dobara i usluga se formiraju na tržištu.
– Rast cijena dobara dnevne potrošnje u Hrvatskoj nije posljedica ulaska u europodručje, već isključivo domaćih strukturnih neravnoteža, nedovoljne proizvodnje i ponude, te snažnog rasta plaća kao ishoda političkih odluka i fiskalne ekspanzije u proteklih nekoliko godina. Iz ekonomskog pogleda je potpuno nerazumljiva privrženost kreatora fiskalnih politika deficitarnom financiranju javnih usluga u proteklih 25 godina – smatra Novotny. Napominje kako je u vrijeme ekspanzije gospodarstva nužno stvarati fiskalne viškove koji bi mogli biti iskorišteni u slučaju pada ekonomskih aktivnosti i kontrakcije.
– A teorija poslovnih ciklusa upozorava nas da su krize neizbježne – dogodit će se sigurno ali ih, poput potresa, ne možemo predvidjeti. Zbog toga se podjednako u javnom i privatnom sektoru moraju stvarati pričuve. Štednja privatnog sektora raste, dok javni sektor stalno stvara manjkove i dugove. Ovakav smjer ekonomske politike ne pomaže povećavanju učinkovitosti nacionalne ekonomije i mora se u jednom trenutku promijeniti. Možda je ovaj ciklus ekonomskog rasta u Hrvatskoj pravi trenutak za promjenu smjera vladinih politika – umjesto da se bavi intervencijama, domaću ekonomiju treba prepustiti djelovanjima zakona ponude i potražnje – zaključio je Novotny.
Powered by WPeMatico