U svijetu koji se, nažalost, sve češće čini prebrzim i pregrubim, postoje djeca koja odrastaju čekajući, ali ne igračke, ne blagdane, nego – zagrljaj. Čekaju dom u kojem će ih netko zvati “sine” ili “kćeri”, toplinu koja se ne kupuje, nego daruje srcem. Upravo o toj toplini, o toj ljudskoj obvezi i neprocjenjivoj ljubavi govorilo se u Orašju na okruglom stolu “Svako dijete treba obitelj” koji, uz potporu UNICEF-a, želi probuditi svijest o važnosti udomiteljstva jer to nije samo pravna kategorija već čin dobrote, hrabrosti i velikodušnosti. To je odluka da se jednom djetetu promijeni život. A ponekad i vlastiti. Kroz iskru suze radosnice u očima progovorili su jedini udomitelji u Posavskoj županiji Ana i Milovan i Kesić iz Domaljevca, kako nam kažu, jednog zlatnog dječaka.
– Taj osmijeh djeteta koje imamo nemjerljiva je dobit sveg uloženog truda. Moram reći kako nije bila preteška ni papirologija oko udomiteljstva kako se ponekad prenaglašava. Svi mi, kada se rodimo, želimo osmijeh, obitelj, a onda se jednog trenutka nađete pred djetetom koje je sve to izgubilo, i to ne svojom krivnjom.
Uz marljiv rad i nesebičnost uspijete doprijeti do takva djeteta i osmijeh vratite ponovno na njegovo lice i zainteresirate ga za novo sutra. To je prekrasan osjećaj, osmijeh, radost, toplina… – govori nam Milovan sa suzama u očima.
I njegova supruga Ana također emotivno doživljava susret s medijima. Ne želi nikakvu promociju, ali, dodaje pri tome, možda će njihove riječi potaknuti i druge da postanu udomitelji.
– Mi smo doživjeli tragediju u kojoj smo izgubili sina jedinca, a onda smo u svoj toj tuzi došli do ideje da krenemo od institucija i usrećimo barem jedno, a možda i dvoje ili troje djece. I tako je sve krenulo, prijave, edukacija, certifikat i onda smo dobili poziv iz Sarajeva uz veliku pomoć koju smo dobili iz Centra za socijalni rad Domaljevac te Sarajeva.
Dobili smo dječaka koji je tada imao 11 godina i kod nas je već dvije godine, dakle, sada ide u sedmi razred osnovne škole.
Na početku je bila prilagodba s obiju strana jer je dječak bio zatvoren, ali postupno sve je išlo kako treba. Vidjeli smo koliko on nama želi ispuniti želje da bude dobar učenik, a kada se svakog dana vrati s osmijehom na licu, ja znam da ga je i sredina na najbolji način primila -govori nam ponosno Ana i dodaje jedan detalj koji najbolje govori o tome kako je i dječak prihvatio novu sredinu.
– Kad dođe doma, ne kaže više “vaša kuća”, već “naša kuća”. Sve je to naše, dakle, kao obitelj smo i jedna cjelina – kroz osmijeh nam govori Ana.
UNICEF potiče vladine institucije na svim razinama vlasti u BiH da djeluju u smjeru smanjenja broja institucionalizirane djece kroz provođenje mjera koje mogu spriječiti razdvajanje obitelji kada god je to moguće ili kroz traženje alternative za djecu. Pod imenom “Svako dijete treba obitelj” u Orašju je održan okrugli stol u cilju promocije i jačanja svijesti i značaja udomiteljstva kao najhumanijeg oblika brige o djeci bez adekvatne roditeljske skrbi. Događaj je okupio stručnjake iz centara za socijalni rad iz Posavske županije, Kalesije, Banovića i Brčkog i mjerodavnih institucija te udomitelje Kesić. Organizator skupa je Udruga za edukativnu i savjetodavnu potporu udomiteljstvu u FBiH uz suradnju s federalnim Ministarstvom rada i socijalne politike, uz potporu UNICEF-a.
Certificirani edukatori iz oblasti udomiteljstva u Federaciji BiH Ivana Lovrić (Orašje) i Mahir Huremović (Tuzla) medijima su objasnili ciljeve skupa, kazujući kako najbolje sami udomitelji mogu potvrditi koliko je plemenito to što svi zajedno rade na dobrobit djece kojima treba pomoć. Cilj okruglog stola razmjena je iskustva i praksa, ali i skrenuti pozornost javnosti na situaciju u kojoj se nalaze djeca bez roditeljske skrbi u BiH te davanje potpore udomiteljstvu, ističe Lović.
– Želja nam je smanjiti broj djece koja se nalaze u institucijama, ali, nažalost, u FBiH je trend da sve veći broj djece ima potrebu za određenom potporom u smislu druge obitelji. Dolazim iz Tuzle, gdje je posebno razvijeno udomiteljstvo. Postupno se povećava broj udomitelja, ali i dalje je to nedovoljno – kaže Huremović i zaključuje – udomiteljstvo je najidealniji vid brige za djecu bez roditeljske skrbi.
Powered by WPeMatico