Na ovogodišnjoj konferenciji o očinstvu, u organizaciji zajednice Nanovo rođeni, svoje snažno i duboko svjedočanstvo podijelio je Josip Jelinić, katolički evangelizator iz Ljubuškog. Potaknut iskustvom s prošlogodišnje konferencije, Josip se odlučio na izvanredan čin – prohodati Bosnu i Hercegovinu noseći križ, kao žrtvu i molitvu za pomirenje Hrvata, Srba i Bošnjaka.
Njegovo svjedočanstvo spoj je osobnih križeva, duboke boli, čudesnih utjeha i moćnih Božjih djelovanja objavljeno je ovij dana na youtube kanalu zajednice:
Tumor kao trenutak predanja: „Ako je Tvoja volja, neka bude“
„S Bogom je uvijek uzbudljivo“, započinje Josip.
Nakon obraćenja 2015. godine njegov se život promijenio, ali i dodatno otežao – kada je dobio dijagnozu dobroćudnog tumora.
„Tek sam se oženio. Prikazao sam 500 misa za svoju ženu. Čekao sam je 33 godine. A sad ću možda umrijeti u roku godinu dana. Bože, je li i to Tvoja volja“
Umjesto očaja, rekao je najteže i najvažnije:
„Ako je Tvoja volja – neka bude.“
U sobi, sam pred Bogom, shvatio je da ima samo dvije mogućnosti:
gledati Boga kao strogog suca ili kao milosrdnog Oca.
Ta odluka promijenila mu je sve.
Suze koje oslobađaju
U tim trenucima veliko mu je olakšanje bilo što je mogao zaplakati pred tada zaručnicom.
„Trebalo mi je da se isplačem. Mislio sam da nisam dobro prihvatio križ jer toliko plačem.“
No brat u Kristu mu je rekao riječi koje su mu ostale urezane:
– „Padre Pio je plakao dva dana kad mu je umrla majka.
Isus je plakao nad Lazarom, iako je znao da će ga uskrsnuti.
Zašto? Jer prvo treba biti čovjek.“
„Priznaš li da si slab, malen i grešan – tada dolazi ono božansko u tebi: predanje. Tada se Bog proslavlja. I tek kad sam sve ispustio iz sebe, dobio sam duboki, nadnaravni mir“, svjedoči Josip.
Robert Tomić: od kockara do majstora križeva
Na svom životnom putu Josip je upoznao mnogo ljudi, ali posebno mjesto u njegovoj priči ima Robert Tomić iz Posušja – nekadašnji teški kockar, danas obraćenik i majstor križeva.
Robert je znao izgubiti i po 200 tisuća eura, izbivati iz kuće do dugo u noć, zanemariti obitelj. Njegova žena je, kaže Josip, postila o kruhu i vodi samo da jedan dan prije ponoći dođe kući.
Sve se promijenilo u jednoj kladionici.
Tri puta duboko u srcu čuo je glas:
„Roberte, ako to još jednom učiniš, nećeš biti sa mnom u kraljevstvu nebeskom.“
Uplašen, bacio je listić i nikada se više nije vratio kocki.
Obratio se, ispovjedio, isplakao, okrenuo život i počeo izrađivati križeve.
Kasnije je baš on napravio veliki križ za dolazak pape Franje u Sarajevo, danas postavljen na Kupresu.
Baš taj čovjek napravit će i Josipov križ.
Blagoslov biskupa i Papina krunica
Potaknula ga je konferencija u Zagrebu, gdje je slušao svjedočanstvo Amerikanca Jima Murphyja koji je prohodao cijelu Ameriku noseći križ.
U Josipu se rodila misao: Je li i mene Bog poziva na nešto slično?
No znao je da takvu odluku ne smije donijeti sam.
Zato se obratio svome biskupu.
Najprije ga je pitao smije li evangelizirati preko Instagrama „Istina“.
„Josipe, svjedoči“, odgovorio mu je biskup nakon razgovora i upoznavanja.
Zatim je iznio najveći poticaj – hod kroz BiH s križem.
Biskup je otišao iz sobe i vratio se s darom u ruci:
„Papa Franjo mi je dao tri osobne krunice. Jednu dajem tebi.
Imaš moj blagoslov za križni put.“
Josip kaže:
„Tada sam znao – sada više nema nazad.“
Križ koji „krvari“
Za izradu križa zamolio je Roberta Tomića.
Nakon tri dana stigao je poziv: „Križ je gotov.“
Ali nije bio običan.
„Za svaki križ drvo nađem u prvih 300 metara šume.
Za tvoj sam prohodao sedam kilometara“, rekao mu je Robert.
Drvo križa bilo je crveno, poput krvi, i to na mjestima gdje je Isus bio bičevan:
-
po leđima
-
po ramenima
-
po vratu
„Nije premazano nikakvom bojom. To drvo samo je po sebi krvavo“, rekao je Robert.
Za Josipa – jasna potvrda:
„Samo Kristova krv može liječiti rane Bosne i Hercegovine.“
Najveći strah – reći roditeljima
Nakon 115 dana jutarnje molitve u 4 ujutro, Josip je bio duhovno spreman.
Ali najteži dio tek je slijedio – reći roditeljima.
Sazvao je obiteljski sastanak.
„Rekao sam: u ovoj korizmi prohodat ću cijelu Bosnu i Hercegovinu za pomirenje Hrvata, Srba i Bošnjaka.“
Reakcije:
-
Majka je u isti trenutak briznula u plač
-
Otac je izletio iz kuće „na cigaru“
-
Sestra se uhvatila za glavu
„Otac mi je rekao: ’Aj ti prođi samo Ljubuški, zabit ćemo taj križ ispred kuće.’“
Ali nakon nekoliko dana – prihvatili su.
Prvi dan: 33 kilometra i čovjek na Starom mostu
Josip je krenuo iz Međugorja, završio kod Gospe Ramske, sve „pod Gospinim plaštom“.
Prvi dan – 33 kilometra do Mostara.
Najnapetiji trenutak bio je prolazak preko Starog mosta.
„Vidim ide prema meni ogroman čovjek. Sve mi je prošlo kroz glavu.“
Ali kad je prišao, zagrlio ga je i rekao:
„Svaka čast. Hvala ti što to činiš za naš narod.“
To je bio prvi, ali ne i posljednji znak da Bog otvara srca.
Susreti koji su mijenjali sve
Na putu su mu se događala neočekivana djela dobrote:
-
Konjic – Bošnjak mu donosi teleće pečenje i baklavu
-
Bratunac i Foča – Srbin mu kupuje 4 Kinder Buena i 4 soka („baš koliko vas ima“)
-
Kostajnica i Trusina – upoznaje Milku koja je oprostila ubojicama muža i sina
„To je križ oprosta“, kaže Josip.
Sve vidi kao Božje djelovanje:
„Naša je zemlja ranjena ratom. Samo Kristova ljubav i krv mogu te rane liječiti.“
„Bog voli zajedništvo“
Josip naglašava da ovaj put nije bio „solo akcija“, nego zajedništvo:
-
zajednica Na novo rođeni
-
svećenici
-
braća koja poznaju povijest rana naroda
-
zajednička molitva
-
zajednička nakana
„Bog voli zajedništvo. Bog uživa u zajedništvu.“
„Hvala što otvarate srce Isusu. Mnogo je ljudi na svijetu, ali ne znam koliki su rekli Isusu ’da’. Ja sam mu rekao u 22. godini. Ponekad se pitam gdje sam bio od krizme do tada, ali Bogu hvala – danas sam tu.“
Citira i blaženog Alojzija Stepinca: „Ako vam sve oduzmu, sklopite ruke na molitvu – tada ćete biti najjači.“
Objava VIDEO Svjedočanstvo Josipa Jelinića: Kako sam pronašao ženu svog života, tumor, križ i hod za pomirenje u BiH pojavila se prvi puta na Ljubuški na dlanu.