Smjenom prirodnih ciklusa mijenja se i ponuda na čapljinskoj veletržnici u Tasovčićima. Među zanimljivostima koje smo uočili svakako su jesenski mladi krumpiri iz Vojnića kod Ljubuškog i češnjak neobično velikog češnja, tzv. saransak iz Sovića kod Gruda. Ljubušak Hilmo Krehić na čijem se štandu nudi spomenuta roba, veli da su cijene tih artikala “betonirane“ pa tko voli, neka izvoli.
Jesenski mladi krumpiri koje neki zovu i božićni jer ih je posljednjih godina, zahvaljujući toplom vremenu, bilo u ponudi i u prosincu, nisu novina u ponudi. Poljoprivrednici su iz najprije kopali i ujesen na veletržnici dovozili od zaostalog gomolja koji bi sam izniknuo na njivi nakon vađenja krumpira. Međutim, prije nepunih desetak godina pojedinci su ih počeli saditi kao što sade i proljetne. Slika pokazuje da jesenski mladi krumpiri nisu ništa slabiji, odnosno manji od proljetnih. Poljoprivrednici iz sade u manjim količinama, a prije koju godinu počeli su i u plastenike.
– Ljudi se trude stalno imati nešto za prodaju, neće se nitko na krumpirima obogatiti, ali kad u ovo doba prodaš tonu – dvije po dvije marke nije to loše – veli Hilmo koji već četvrt stoljeća na čapljinskoj veletržnici prodaje različitu robu.
Podsjećamo, proljetna je sezona u cjelini bila jedna od slabijih za proizvođače mladih krumpira, u kasnijoj fazi prodavali su se čak za 0,30 – 0,40 KM za kilogram, što nije moglo pokriti ni troškove proizvodnje. U odnosu na te cijene, jesenski mladi krumpiri donose siguran prihod, a prinosi su zahvaljujući kišovitoj drugoj polovici ljeta i prvoj polovini jeseni očito dobri.
Kasnojesenska zanimljivost s veletržnice je i češnjak neobično velike glavice i velikog češnja, u najmanju ruku, dvostruko većeg od uobičajenog. Cijeni se za 10 KM po kilogramu (sitniji je od 8 do 10 KM, a u vijencu 15 – 16 KM).
– Ovo je krupni saransak, manje je ljut od svog sitnijeg “brata”, a koristi se kod svinjokolje, njime se prije sušenja maže meso – kaže naš sugovornik Hilmo Krehić.
Valja kazati da je i krupni i uobičajeni saransak autohtono hercegovačko sjeme. Sjeme se nigdje ne može kupiti, nego se iz vlastitog uzgoja ostavlja za sljedeću godinu. Navodno upravo taj hercegovački saransak ima sve one sastojke koje medicina ističe pa je tražen iako je nerijetko dvostruko skuplji od uvoznog kineskog. Saransak je ujedno jednini proizvod hercegovačkog povrtlarstva koje uvozna konkurencija ne može ni “pera odbit”. Njegova ljutina i ubitačan zadah najbolja su mu reklama.
Najtraženiji artikl na veletržnici nije iz proizvodnje nego iz prirode, bez konkurencije su divlji šipci. Ne mogu se nabaviti ni po cijeni do 2 KM. Traženi su zbog soka koji opet ima sastojke koji su ljekoviti. Međutim, velika potražnja i sušni lipanj učinili su svoje – domaćih šipaka ni ljutih ni slatkih, jednostavno, nema. Nezašećereni sok od divljeg šipka cijeni se 15 KM za litra.
Powered by WPeMatico