Krajem svibnja 2020. godine Marija Šućur otkrila je karcinom grlića maternice. Tada je imala tek 30 godina. HPV je potaknuo stvaranje cervikalne intraepitelne neoplazije trećeg stupnja. Marija samo jednu godinu nije otišla na pregled, do tada je bila redovita. Njezin ginekolog kazao joj je da prijašnji pregled vjerojatno nije bio dobro napravljen jer je Marija rak otkrila u četvrtoj fazi, kada je bio velik već osam i pol centimetara. Nije često da situacija toliko eskalira u samo godinu dana…
Od simptoma su se pojavila krvarenje i bol u leđima. U početku joj nije bilo čudno da joj menstruacija traje osam, devet dana jer je smatrala da je to uobičajeno. Jednom prilikom se doslovce onesvijestila od količine krvarenja, tada je odlučila reagirati i naručiti se na pregled.
– Šok, nisam se ni snašla u tom trenutku. Već idući dan sam pojmila što mi se događa. Istog dana je dečkov otac otkrio tumor na bubregu tako da nam je obitelj prolazila kroz dupli stres. Bila sam na privatnom ginekološkom pregledu, a ginekolog me odmah poslao na hitnu biopsiju. Rezultati su pokazali da se radi o karcinomu – prisjeća se Marija, koja ističe da je imala zaista divnog ginekologa te da je proces daljnjih pregleda i terapije tekao poprilično glatko. Karcinom je otkrila 27. svibnja 2020. godine, a sa svim terapijama je završila u ožujku 2021. godine. Srećom, prije svake kemoterapije svi potrebni nalazi krvi, urina i sl. su bili uredni.
Prvo je odradila brahiterapiju, odnosno unutarnje zračenje koje cilja karcinom. Punih 18 sati bila je spojena na aparat, a paralelno je primala i kemoterapiju.
– Druga brahiterapija bila mi je teža od prve jer sam znala što me očekuje pa me to vjerojatno psihički poljuljalo. Hvala Bogu, sve se izdržalo. Smatram da svaka osoba pronađe neku unutarnju snagu, posebno žena – tvrdi Marija koja je rodom iz Knina, a već 18 godina je Hvar njezina stalna adresa.
Nakon toga je odradila 25 zračenja, svakim danom osim subote i nedjelje, zbog čega je svakodnevno putovala na relaciji Split – Hvar.
– Dogovorila sam s djelatnicima radioterapije da mi termin bude ujutro između 7 i 8 sati zbog katamarana. U protivnom ne znam kako bih sve izdržala, prvi katamaran nakon onoga u 9 je tek u 14 sati – govori Marija, koja je u svemu imala ogromnu podršku obitelji, dečka i prijatelja. Kaže da nije trebala voditi brigu ni o čemu jer su njoj bliske osobe bile spremne učiniti apsolutno sve što je potrebno da joj olakšaju i poboljšaju proces liječenja.
Putovala je na terapije ukupno pet tjedana, uvijek uz pratnju jer u određenim trenucima nakon zračenja nije bila potpuno prisebna.
– Zračenje nije bolno, ali vas nekako zamanta. Nisam imala mučnine, uhvatila bi me nekakva vrtoglavica. Naravno, ima više nuspojava koje možete osjetili. Najčešće bi sa mnom išli dečko ili mama. S katamarana bismo sjeli u taksi, dogovorila sam se da me svakog jutra kupi, da ih ne moram uvijek zvati. Divna gospođa me vozila, naplaćivala mi je minimalnu cijenu, čak mi nekada ne bi uopće naplatila. Sačekala bi me dok ne završim i vratila na katamaran. Čini mi se da me, u svemu tome, sreća pomazila na dosta mjesta -– kaže.
Kemoterapije su joj bile dosta teške, ali tvrdi da ih je psihički dosta dobro podnijela.
– Prva je bila najlakša, valjda, ako ne znaš što te čeka, lakše podneseš. Tri dana u tjednu bih primala kemoterapiju pa imala tri tjedna odmora kući, a zatim ponovo tri dana u bolnicu. I tako ukupno četiri puta, odradila sam 12 kemoterapija uz dvije koje sam primala paralelno s brahiterapijom. Odradila sam ukupno i 38 zračenja jer sam morala ići i na preventivna zračenja – objašnjava Marija.
Smatra da joj je u liječenju itekako pomogao način na koji je presložila stvari u glavi.
– Rekla sam samoj sebi da on (karcinom, op.a.) nema pojma koga je napao. Ne može mi ništa. Za mene je on bio samo jedan idiot koji misli da mi može nešto napraviti, ali ne može. Jača sam od svih pa tako i od njega – naglašava Marija koja je s tim stavom išla naprijed, a smatra da je mentalno stanje veliki faktor u izlječenju.
Dovoljno tjelesne aktivnosti i druženja, njezino je mišljenje, imaju ljekoviti učinak, a kaže i da je stres jedan od većih okidača.
– Komunikacija, druženja, prijatelji… najgore mi je bilo u trenucima kada bih ostala sama jer onda krenem razmišljati o bolesti. Šetnja i druženje bi me itekako razbistrili, uvijek sam prijateljicama govorila da pričamo o bilo čemu, osim o bolesti. O karcinomu svakako razmišljam sama, svaki trenutak tijekom dana pa da se barem tih sat vremena odmaknem od tih tema – Marija.
Kaže da je karcinom bolest koja zapravo pogađa cijelu obitelj te da svi trebaju biti iznimno jaki u tim trenucima.
– Teško je, primjerice, majci gledati kći koja se bori s karcinomom. Imam tri brata, četiri nećaka, oca, majku, svima im je bilo teško. Ipak, u tim trenucima sam morala gledati prvenstveno sebe, oni su tu bili za mene, a na meni je bilo da se borim i da ne puštam do zadnje kapi znoja – prepričava te smatra da ju je to iskustvo osvijestilo koliko je važna briga o samome sebi kako biste mogli biti bolji i prema onima oko vas.
“Caspera” nije djelovala u trenutku kada je Marija prolazila borbu s karcinomom, a za udrugu je saznala preko jedne od članica.
– Čula sam da će uskoro organizirati i neka događanja u Hvaru čemu ću se rado priključiti. Uvijek sam za pomoć bilo kome, nažalost ta bolest je izrazito raširena te gotovo nema kuće u kojoj se makar jedna osoba ne bori s dijagnozom. Samo u našoj kući nas je četvero prošlo tu traumu. Da sam tada imala mogućnost stana kojeg “Caspera” pruža, to bi mi sigurno olakšalo situaciju, barem 90 posto, a mogu zamisliti koliko tek znači osobama koje dolaze iz još udaljenijih mjesta – kaže Marija.
Nakon bolesti postala je promišljenija, kaže da je do tada kroz život išla “glavom kroz zid” pa što bude.
– Više ne idem ni na kavu, a da ne promislim postoji li nešto važnije što mogu učiniti za sebe. Prije sam skakala na svaki poziv, nisam o sebi razmišljala u širem kontekstu. Smatram da sam danas kvalitetnija osoba, prije sam bila nekako “bezglava”, bilo me svugdje, a nigdje – govori.
Mladim ženama poručuje da ne preskaču preglede, bez obzira na to je li vas nešto boli ili ne.
– Svatko ima vremena za pregled od deset minuta, nema izgovora. Treba voditi brigu općenito o zdravlju, ne samo o pregledima kod ginekologa. Budite snažne i aktivne, nemojte se zatvarati u kuću jer smo rođeni da se družimo i da živimo. Ponekad je dan prekratak za sve što želimo, a da bi sve funkcioniralo, važno je da ste prvenstveno vi zadovoljne i zdrave – zaključuje.
Objava Mariji su s 30 godina otkrili uznapredovali rak i to u četvrtom stadiju! Ali ne njenom greškom, išla je na preglede… pojavila se prvi puta na Ljubuški na dlanu.