Novi dokumentarac koji ispituje gene nacističkog vođe Adolfa Hitlera otkriva mutaciju povezanu s nizom seksualnih problema.
Adolf Hitler trebao je svoje najintimnije tajne ponijeti u grob. Nakon što je počinio samoubojstvo u berlinskom bunkeru u travnju 1945., njegovi pomoćnici su slijedili njegove posljednje naredbe kako bi spriječili da njegovo tijelo padne u neprijateljske ruke. Polili su ga benzinom i zapalili.
Međutim, Führer nije mogao predvidjeti otkriće strukture DNK osam godina kasnije, niti upornost stručnjaka za drevnu i forenzičku DNK profesora Turija Kinga i tima Channel 4 čak osam desetljeća kasnije u stvaranju dvodijelnog “svjetski ekskluzivnog” dokumentarca Hitlerova DNK: Nacrt diktatora.
Iz DNK se mogu izračunati poligenski rezultati, koji procjenjuju genetske markere pojedinca i uspoređuju ih s velikim uzorkom populacije, kako bi se utvrdila genetska predispozicija za određeno stanje.
Najupečatljiviji rezultat je da je Hitler imao deleciju (gubitak genetskog materijala) u svojoj DNK koja snažno utječe na protein uključen u razvoj spolnih organa. King, koji je odrastao u Kanadi, komentira britansku ratnu pjesmu Hitler Has Only Got One Ball: “Ne možete živjeti [u Velikoj Britaniji] a da ne znate za tu pjesmu.”
Liječničko izvješće iz 1923., pronađeno 2015., navodi da je Hitler imao nespušten desni testis. Analiza DNK daje određenu težinu ovom nalazu, jer je mutacija u genu PROK2 snažno povezana s Kallmannovim sindromom, koji može rezultirati time da se jedan ili oba testisa ne spuštaju normalno.
Povjesničar dr. Alex J. Kay, koji 20 godina proučava nacističku Njemačku, kaže o pjesmi: “Kako su Britanci to znali? Još uvijek nismo uspjeli saznati odakle je glasina došla, ali zapravo je bila istinita.”
Dodaje da je to mogla biti “zaista zapanjujuća slučajnost” ili jednostavno zaključak temeljen na činjenici da se Hitler isticao od ostalih vodećih nacista – koji nisu imali samo žene i djecu, već i ljubavnice.
Kallmannov sindrom također je povezan s nižim razinama testosterona, smanjenim seksualnim nagonom i, u nekim slučajevima, mikropenisom. Dokumentarac posvećuje znatno vrijeme Hitlerovoj opsesiji polusestrom i raspravi o “znakovima seksualne aktivnosti” – ili nedostatku iste – na njegovim plahtama.
Još jedno poligensko otkriće pokazuje da je Hitlerova genetska predispozicija za antisocijalno ponašanje – mjera psihopatije – među 10 posto.
Za Kaya, najznačajnije otkriće bilo je ono koje je “razjasnilo glasine da je možda židovskog podrijetla”. Glasina je vjerojatno nastala 1920-ih, kada se pričalo da je njegova baka zatrudnjela dok je radila za židovsku obitelj (a prenio ju je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov 2022.). Međutim, podudaranje sa slinom muškog rođaka potvrđuje obiteljsko stablo koje su nacisti koristili kako bi opovrgli tu tvrdnju.
Irski psihijatar profesor Michael Fitzgerald navodi da su ga studije od prije 20 godina “apsolutno uvjerile da je Hitler imao cijeli niz neuroloških i razvojnih stanja”.
Njegov ADHD rezultat bio je “viši od prosjeka”, što dokazuju dokumenti poput školskih izvještaja, a dokumentarac također koristi video generiran umjetnom inteligencijom koji prikazuje Hitlera kao dijete.
Njegov autizam ga smješta u gornjih jedan posto populacije. Kay napominje da je uključen u projekt kako bi pružio “povijesnu stručnost i kontekst” te kako bi rekao: “DNK može puno reći, ali ne može reći sve.”
Autor knjige Carstvo uništenja dodaje: “Vrlo je upečatljivo koliko je traumatično bilo njegovo djetinjstvo. Do 18. godine izgubio je četvero od petero braće i sestara i oba roditelja. Mislim da su ovi događaji jednako značajni u oblikovanju osobe kakva je Hitler postao kao i njegov DNK.”
King ističe: “Ne želimo stigmatizirati nikoga tko ima ove specifične osobine, jer je izuzetno rijetko da to dovodi do nasilnih djela, a kamoli genocida. Nije sam; stotine tisuća ljudi pomogle su mu u njegovim djelima, a nemaju svi isti genetski sastav.”
Objava Hitlerov DNK napokon otkrio istinu pojavila se prvi puta na Pogled.ba.